Opis
Zlatko Tomičić (Zagreb, 26. svibnja 1930. – Zagreb, 16. lipnja 2008.), bio je hrvatski novinar, književnik, publicist, nakladnik, pjesnik, putopisac, dramski pisac, pisac kratkih priča, esejist, novelist, autor likovnih prikaza i člankopisac. Napisao je pjesmu “Hrvatska, ljubavi moja”, koja je u inozemstvu među iseljenicima bila kao himna.
Zlatko Tomičić rođen je u Zagrebu 1930. godine. Završio je Filozofski fakultet. U djelima mu se nerijetko iz svakodnevne fabule priča preokrene u fantastiku. Neka djela izvedena su na pozornici, a neka su i ekranizirana ili prilagođena za radiodrame.
S Dragutinom Tadijanovićem uredio je Antologiju hrvatskih pjesama u prozi. Utemeljio je i od 1968. do 1969. godine uređivao Hrvatski književni list u Zagrebu. Nakon višegodišnje zabrane, ponovno ga pokreće 1990-ih s Mladenom Pavkovićem. Bio je urednik i časopisa Ognjišta, a surađivao je i s časopisom za kulturu Hrvatsko slovo. Za svoj rad dobivao je i nagrade (Nagrada Zvonimir Golob[1] za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu, 2005. godine). Na hrvatski jezik prevodio je i pjesme s makedonskog jezika. Tako je preveo i neke pjesme makedonskog pjesnika Konstantina Miladinova[2]. Bio je predlagan za Nobelovu nagradu za književnost.[3] Godine 1980. Tomičića za Nobelovu nagradu predložio je P.E.N. klub SAD u New Yorku, a 1982. godine Hrvatska akademija Amerike.
