Opis
Jozo Kljaković istaknuti je hrvatski slikar, likovni restaurator, ilustrator i pisac. Bavio se također i portretnim karikaturama, a objavio je šezdesetak članaka, eseja, polemika, te jedno autobiografsko djelo (U suvremenom kaosu).
Studirao je likovne umjetnosti u Pragu, Beču, Ženevi i u Parizu. Od godine 1921. do 1943. bio je zaposlen u Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) u Zagrebu. Njegove djela imaju uglavnom religijski sadržaj.
Kljakovićev slikarski opus, u svega par riječi, izgleda ovako:
- izradio je tri velika mozaika na pročelju Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu; smatraju se njegovim najvažnijim djelom
- izradio je freske u Crkvi sv. Marka u Zagrebu, 1923.-1940.
- izradio je freske u spomen-crkvi Naše Gospe u Biskupiji kod Knina, 1938.
- izradio je freske u Crkvi sv. Martina u Vranjicu kod Splita, 1927.
- izradio je freske u Crkvi svetog Eustahija u Dobroti, Boka kotorska, 1930.-1938.
- izradio je freske u Bankovnoj palači u Zagrebu, 1921.-1923.
- naslikao je oko 150 ulja na platnu
- kao član Umjetničke redkacije sudjelovao je u pripremi Hrvatske Enciklopedije
- napisao je četiri knjige, od kojih su objavljene dvije (U suvremenom kaosu i Krvavi val); koje su preostale dvije knjige? Vidi [Dukić, Okvir za biografiju…, str. 178].
- napisao je oko 60 članaka, eseja i polemika.
Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu ostavio je šest umjetničkih djela naslikanih u tehnici ulja na platnu:
- Posljednja večera (1944.)
- Kristovo uskrsnuće (1945.)
- Razapinjanje Krista (1947.)
- Uskrišenje Lazara (1960.)
- Isus tjera trgovce iz hrama (1963.)
- Kardinal Alojzije Stepinac (1964.)
Izdvajamo njegove samostalne zložbe u Buenos Airesu 1948. i 1949. u Galeriji Müller. Osim u Hrvatskoj i Srbiji, skupne su izložbe njegovih djela održane u mnogim gradovima svijeta:
Znatan dio života proveo je u emigraciji. U Rimu i Buenos Airesu živio ukupno 25 godina: 16 u Rimu i 9 u Buenos Airesu.
Godine 1953. Jozo Kljaković je napisao članak “Falsifikatori na djelu”, povodom najavljenog propagandnog filma komunističkih vlasti Jugoslavije protiv nadbiskupa zagrebačkog dr. Alojzija Stepinca. Kljaković u jednom pismu iste godine piše:
Radi kritike Titova režima (osobito u njegovu autobiografskom djelu U suvremenom kaosu) bio mu je onemogućavan povratak u Hrvatsku. Zalaganjem njegova nekadašnjeg studenta, kipara Antuna Augustinčića, vratio se u Zagreb u proljeće 1968., gdje je iduće godine umro 1969. u svojoj kući na Rokovom perivoju. Neposredno prije smrti svoju je kuću, knjižnicu, stilski namještaj, slike i umjetničke predmete, darovao gradu Zagrebu, s ciljem da se kuća preuredi u Memorijalnu galeriju. Taj se cilj počeo ostvarivati tek nakon pada komunizma, počevši od 1990tih. U međuvremenu su mnogi od darovanih predmeta iz njegove kuće na Rokovom perivoju otuđeni. U rodnom Solinu postavljena mu je bista tek godine 1996.
Godine 2009., četrdeset godina nakon Kljakovićeve smrti, snimljen je o njemu film u produkciji Hrvatske televizije (redateljica Milka Barišić), a iste je godine Galerija Klovićevi Dvori organizirala velebnu retrospektivnu izložbu s opsežnim katalogom obogaćenim popratnim studijama. Iste je godine (ponavljamo, tek četrdeset godina nakon Kljakovićeve odluke o donaciji) svečano otvorena i Memorijalna zbirka Joze Kljakovića u Zagrebu.
Iako je cjelokupno djelo Joze Kljakovića prožeto kršćanstvom, ukop je na zagrebačkom groblju Mirogoj obavljen bez svećenika i bez mise zadušnice.
