Opis
Anthony Spencer je egoist, ponosan na svoj poslovni uspjeh koji je postigao potpuno sam, jašući na vrhu svoga vala. No, cijena za to bila je bolno visoka. Zbog moždanog krvarenja Tony je u komatoznom stanju; leži u bolničkoj sobi za intenzivnu njegu. “Budi“ se i nađe u nadnaravnom svijetu, “živom“ krajobrazu koji odražava dimenzije njegova života na Zemlji, od lijepoga i časnoga do pokvarenoga.
Tu ulazi u živopisne interakcije s drugima, za koje pretpostavlja da su projekcije njegove podsvijesti; svejedno slijedi njihove upute, nadajući se da bi ga mogle dovesti do istinitog, iskrenog života i, možda, iskupljenja.
Ta pustolovina uvlači Tonyja u duboke i zamršene odnose u kojima “gleda“ kroz oči i iskustva drugih; no “slijep“ je za uviđanje posljedica skrivanja svojih namjera i gubitka koji izranjaju i bore se protiv procesa izlječenja i povjerenja.
Hoće li taj nenadani spoj događaja navesti Tonyja da razmisli o svom životu i shvati da je izgradio kulu od karata na zatrovanom tlu slomljenog srca? Hoće li imati hrabrosti da donese odluku od presudne važnosti, odluku koja može poništiti veliku nepravdu koju je pokrenuo prije pada u komu?
William Paul Young, autor međunarodno uspješnog romana “Koliba“, uspješnice s prvog mjesta top liste New York Timesa, rođen je u Kanadi i odgojen u plemenu urođenika u planinskom dijelu bivše Nizozemske Nove Gvineje, gdje su mu roditelji bili misionari. Živi u Oregonu sa suprugom Kim, s kojom je u braku 33 godine, i imaju šestero odrasle djece. Odnos s ocem bio mu je težak. “Puno gnjeva istresao je na svog prvorođenog sina”, priča Young. “Trebalo mi je pedeset godina da to zacijeli.” “Koliba” govori o tome i drugim teškoćama s kojima se Young susreo u životu, uključujući i seksualno zlostavljanje u internatu i upuštanje u preljub. “Skrivamo svoje tajne u kolibi”, kaže Young zagonetno. “Mackenziev vikend u kolibi predstavlja 11 godina mog života.” Young je pohađao vjerski koledž i neko je vrijeme radio u crkvi, a kroz život je promijenio različite poslove. U vrijeme kad je “Koliba” objavljena, radio je u predstavništvu neke tvrtke, na poslu koji je uključivao i dužnosti domara.
Uspjeh prve knjige omogućio je Youngu da dalje piše i drži predavanja, jer mu više nije bio potreban svakodnevni posao. Kad je pisao “Prekretnicu” povukao se i napisao 250 stranica u 11 dana. “Kreativnost je poput rijeke, a rijeka uvijek teče,” rekao je.
Na pitanje: “Hoće li i ovaj roman potaći kontroverze kao i predhodni?” odgovara kako taj roman postavlja nova pitanja. Oni koji su prigovarali prvoj knjizi “samo čekaju da nađu zamjerke i drugoj.” Kad ga pitaju o njegovim vlastitim vjerskim uvjerenjima, Young o sebi govori kao “produhovljenom, ali ne i religioznom čovjeku”. Dodaje i kako njegov Bog ima smisla za humor. Pozivajući se na biblijsku priču o Balaamu i magarcu koji govori, Young zna s kojim bi se likom tu poistovjetio. “Mislim da nam se Bog više ne želi objavljivati preko proroka”, kaže. “Sad govori kroz magarce.”
