Opis
Iz uvoda:
Skup književnika, iz djela kojih potječu ovi ogledi što ih evo izdajemo na svietlo, glavni su zastupnici naše t. zv. kajkavske književnosti, koja je kroz tri stoljeća — od polovice XVI. pa do kraja prve polovice XIX. stoljeća — gospodovala užom Hrvatskom, donekle Slavonijom, a pomalo prodirala i u pogranične krajeve oblasti štokavskoga i čakavskoga narječja.
Svoju univerzalnost pokazivaše ta književnost time, što je od samoga osnutka svoga sviestno nastojala oko toga, da bude pristupačna i razumljiva i čitačima čakavskim i štokavskim, te što je, pošto Hrvati izabraše štokavski dialekt svojim književnim narječjem, prva, bez velikih trzavica i bez kompromisa, ali na uhar naše knjige, vodstvo svoje prepustila jačem takmacu, koji predstavljaše veći i brojniji dio naroda.
U ovu su knjigu ušli samo oni pisci, koji se mogu smatrati najiztaknutijim predstavnicima kajkavske književnosti, te koji su čisti, ili bar pretežno čisti kajkavci; pored neznatnijih književnika, koji po kakvoći djela svojih ne pripadaju u takovu hrestomatiju, izostavljeni su – ponešto dakako takoder zbog ekonomije knjige – i oni, u kojima se snažnije iztiče drugi dialekt, iako su inače odlične pojave u našoj književnosti, kao što su Petar grof Zrinski, Franjo grof Frankopan i Pavao Ritter-Vitezović.
Njima bi zapravo pripadao jedan posebni zbornik ove vrste.
