Opis
Artist’s Book. Poeziju treba jebati (Poetry Should be fucked). Vlastita naklada 1983. godine. Omot rađen u sitotisku. Na zadnjoj stranici dva pečata – poezijo pizdo bez šanse i Vlado voli Bretona.
Možda i najvažnija Knjiga umjetnika – Vlade Marteka – pjesnika, konceptualnog umjetnika, knjižničara, člana Grupe šestorice autora.
– Vlado Martek, pjesnik u akciji i filozof u mirovanju, još od početka sedamdesetih krenuo je tumačiti svijet oko sebe jezičnom igrom i eksperimentiranjem. Služio se različitim materijalima i medijima, prelazio iz jednog područja u drugo. Čini se da se ni danas taj ‘medijski nomad’ i ‘anarhist’ nije umorio. Okolnosti su se, doduše, promijenile, ali još živimo u vremenima u kojima se ‘oštrim pjesnicima’ nastoje staviti brnjice, pa stoga vrijedi lajati. Martek, nekadašnji član subverzivne Grupe šestorice autora (1975. – 1982.), autor je brojnih umjetničkih knjiga i samizdata, o njemu je napisano nekoliko opsežnih publikacija, izlagao je na važnim problemskim izložbama, a stručnjaci ga smatraju jednim od najvažnijih predstavnika postkonceptualne umjetnosti u regiji. On će za sebe reći da je ‘okorjeli konceptualist’, predpjesnik koji ‘olikovnjuje poeziju’, a u susretu sa zbiljom važniji su mu proces i pripremanje za umjetničko djelo od samog rezultata. Vlado Martek zadužio nas je i na polju (eksperimentalne) fotografije. Knjiga i fotografija zapravo su dva njegova najčešća medija, a siromašni i nereprezentativni materijali najprepoznatljivije ruho kojim zaogrće dva dragocjena postupka oko kojih gravitiraju svi njegovi radovi, a to su prisvajanje i čitanje.
