Opis
Pokrivajući nestabilno razdoblje od 1945. do 1962., Vladislav Zubok i Constantine Pleshakov istražuju osobnosti i motivacije ključnih ljudi koji su usmjeravali sovjetski politički život i oblikovali sovjetsku vanjsku politiku. Počinju sa zastrašujućom figurom Josipa Staljina, koji je vođen dvostrukim snom o komunističkoj revoluciji i globalnom carstvu. Oni otkrivaju opseg i granice Staljinovih ambicija odvodeći nas u svijet njegovih najbližih podređenih, nemilosrdnog i nemaštovitog ministra vanjskih poslova Molotova i glavnog propagandista Partije, Ždanova, čovjeka koji je prepun oholosti i misionarskog žara. Autori razotkrivaju makinacije šefa tajne policije Berije i partijskog kadrovskog menadžera Malenkova, koji su pokušali, ali nisu uspjeli, promijeniti smjer sovjetske politike nakon Staljinove smrti. Naposljetku, dokumentiraju motive i postupke samoniklog i samouvjerenog Nikite Hruščova, punog ruskog ponosa i partijske dogme, koji je preokrenuo mnoge Staljinove politike hrabrim strategijama na globalnoj razini. Autori pokazuju kako je, unatoč takvim pokušajima da se promijeni sovjetska diplomacija, Staljinovo nasljeđe nastavilo dijeliti Njemačku i Europu, te dovelo Sovjete do razlaza s maoističkom Kinom i kubanske raketne krize.
Revolucionarni rad Zuboka i Plešakova otkriva kako su sovjetski državnici zamislili i vodili svoje suparništvo sa Zapadom u kontekstu vlastitih domaćih i globalnih briga i težnji. Autori uvjerljivo pokazuju da sovjetski čelnici nisu željeli sukob sa Sjedinjenim Državama, ali ga nisu uspjeli spriječiti ili dovesti do kraja. Oni također dokumentiraju zašto su i kako kreatori politike Kremlja, oprezni i spletkari kakvi su bili, pokrenuli najteže krize Hladnog rata u Koreji, Berlinu i na Kubi. Vodeći nas u hodnike Kremlja i umove njegovih vođa, Zubok i Plešakov predstavljaju intimne portrete ljudi zbog kojih se Zapad bojao, kako bi otkrili zašto i kako su postupili kako su postupili.
