Opis
Na spomen Hrvatskog zagorja uvijek nam na pamet prvo padnu toplice, Hušnjakovo kod Krapine, Kumrovec, Marija Bistrica ili pak Zelenjak. Neki se možda sjete i Gornje Stubice sa spomenikom Matiji Gupcu, Bedekovčanskih jezera. No, možda su jedan od važnijih aduta turističke ponude upravo feudalni dvorci i ruševine srednjovjekovnih utvrda koje su raštrkane Hrvatskim zagorjem. Mnogi su od njih danas u cijelosti zapušteni, izloženi propadanju i „posjetama“ lopova koji vrlo često odnose i ono malo vrijednosti što je u njima ostalo. Neki su u privatnom vlasništvu (Miljana, Donja Bedekovčina, Bežanec, Šćrbinec kod Zlatara), neki služe kao domovi za nemoćne i stare (dvorac Keglevića kod Lobora), bolnice (Klenovnik) ili kao socijalne ustanove (dvorac Gornja Bedekovčina), u nekima su smještene škole i fakulteti (Maruševec).
Do danas su značajnije vrednovani i uvršteni u turističku ponudu tek dvorci Trakošćan sa park-šumom i jezerom, Veliki Tabor i Bežanec. Barokni dvorac Mihanović, koji se nalazi u okviru Tuheljskih toplica, te dvorac Đalski kod Zaboka preuređeni su i pretvoreni u ugostiteljske objekte.
Gradnja utvrda, odnosno utvrđenih gradova na prostoru Hrvatskog zagorja započela je u kasnom srednjem vijeku, osobito u razdoblju od XII. do XVI. st. Tek su neki do danas očuvani u cijelosti, a mnogi su u ruševinama. Tijekom XV. i XVI. st. intenzivnije počinje gradnja burgova, zamkova i kaštela, i to zbog turske opasnosti. Razdoblje baroka (XVII. i XVIII. st.) u Hrvatskom je zagorju bilo obilježeno gradnjom dvoraca, ljetnikovaca i kurija. Ta je tradicija nastavljena i tijekom XIX. st., a krajem stoljeća je i završena. Mnogi su dvorci Hrvatskog zagorja nastali pregrađivanjem već postojećih utvrđenih stambenih objekata i srednjovjekovnih burgova (Šćrbinec, Veliki Tabor, Bisag, Mirkovec i dr.). Neki su pak dvorci, poput Novih Dvora u Klanjcu i Klenovnika nedaleko Ivanca, sagrađeni u ravnicama, nakon što su feudalci napustili svoje burgove na povišenim brežuljcima. Najveći broj zagorskih dvoraca datira upravo iz razdoblja XVII. i XVIII. stoljeća, a građeni su pod neposrednim utjecajem srednjoeuropske, austrijske graditeljske škole.
Najpoznatiji, najposjećeniji, a zasigurno i najatraktivniji dvorac Hrvatskog zagorja bez sumnje je Trakošćan. Dvorac je od 1568. gotovo tri i pol stoljeća (s malim prekidom između 1645. i 1651. godine, kada je bio u posjedu Nikole Zrinskog) bio u vlasništvu grofova Drašković, koji su slovili za najpopularnije plemiće iz feudalnih vremena. Osim obitelji Drašković, Trakošćanom su gospodarili grofovi Celjski, Jan Vitovec sa sinovima (1456-1488), Korvini (1496-1503) i obitelj Gyulay (1503-1568).
