Opis
Vladimir Magić, Katalog knjiga XVI. st. u Metropolitanskoj knjižnici u Zagrebu, Hrvatski državni arhiv, Zagreb, 2005.
U Hrvatskoj je najvrednije knjižno blago sačuvano u crkvenim knjižnicama. Primjerice, i Dominikanski samostan u Dubrovniku s 239 inkunabula (knjiga tiskanih do 1500) i Samostan Male braće u Dubrovniku, s 216, imaju više inkunabula od Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, koja ih broji 200. Ipak, najviše inkunabula nalazi se u zagrebačkoj Metropolitanskoj knjižnici — 256. Metropolitanska knjižnica vlasništvo je Zagrebačke nadbiskupije te je knjigama najbogatija crkvena knjižnica u Hrvatskoj.
U njoj je smješteno 60.000 svezaka knjiga, a među njima se vrijednošću, osim inkunabula, ističu knjige tiskane u 16. stoljeću. Više je godina pripremao ravnatelj Metropolitanske knjižnice, vlč. Vladimir Magić, katalog knjiga 16. stoljeća, kojih u Metropolitani ima 1321, a ove je godine katalog vrsnoga znalca starih knjiga objavio Hrvatski državni arhiv, pod čijim se krovom Metropolitanska knjižnica nalazi. Šesnaesto je stoljeće vijek velika uzleta europskog tiskarstva — tada počinje velika proizvodnja knjiga. Veliki europski tiskari proizvode na stotine naslova, a u Metropolitani nalazimo knjige najvažnijih tiskara iz poznatih tiskarskih gradova: Venecije (tiskari Manuzio i Giunta), Pariza (u Metropolitani nalazimo knjige tridesetak pariških tiskara), Lyona (čak šezdesetak tiskara iz Lyona tiskalo je knjige koje su u Metropolitani). Najviše je knjiga, od navedenog broja od 1321 knjige iz 16. stoljeća, tiskano u Veneciji — njih 367. Iz činjenice da je tako i u drugim crkvenim knjižnicama u Hrvatskoj lako zaključujemo koliko je velik bio utjecaj Venecije na hrvatsku kulturu, na razvoj hrvatskoga obrazovanja. Jer, crkvene su knjižnice nekada bile i školske — u crkvama su se nalazile škole, a profesori su se pripremali za nastavu s pomoću knjiga iz crkvenih knjižnica. Stoga knjige 16. stoljeća u Metropolitani nisu sadržajem vezane samo uz Crkvu, premda takva djela prevladavaju — primjerice nalazimo velik broj djela sv. Tome Akvinskog i sv. Augustina; ipak, najveći broj djela napisao je Aristotel — 45! Knjige iz Magićeva kataloga pripadaju raznim znanostima: filozofiji, astronomiji, matematici, medicini, povijesti, zemljopisu, biologiji, civilnom pravu. Svaki znalac starih knjiga zna kako je teško sastaviti katalog starih knjiga. Često pojedini primjerci nemaju naslovnoga lista, ili pak posljednjega lista, a u knjigama 16. stoljeća često saznajemo podatke o tiskari, nakladniku i godini tiskanja upravo na posljednjem tiskanom listu knjige, iz tzv. kolofona. Zato sastavljač kataloga starih knjiga mora konzultirati veliki broj kataloga drugih europskih knjižnica i koristiti se rezultatima istraživanja stare knjižne baštine mnogih istraživača. Autor kataloga, vlč. Vladimir Magić, izvrsno je obavio svoju zadaću i precizno detektirao sve knjige 16. stoljeća. Osim standardnih podataka o autoru, naslovu, tiskari, nakladniku, godini tiskanja, broju stranica i formatu, Magićev katalog nudi i niz drugih vrijednih obavijesti o primjercima knjiga: opisuje uvez, navodi ekslibrise (oznake prijašnjih vlasnika knjige), autore predgovora knjizi ili imena onih kojima je knjiga posvećena, autore ilustracija, navodi tiskarske znakove, zatim bilješke na koricama knjige ili na njezinim listovima, navodi kojoj struci pripada knjiga, opisuje fizičko stanje svakog primjerka knjige, navodi izvore rabljene za opisivanje primjerka. Katalog je opremljen kazalima autora, naslova, mjesta, kazalom tiskara po mjestima i godinama, kazalom vlasnika i predmetnim kazalom. Posebno bih ukazao na vrijednost predmetnoga kazala, koji nam omogućuje da pronađemo knjige prema predmetu o kojem pišu, recimo o odjeći, moralu, vinu, kalendaru, hebrejskom jeziku ili galskoj povijesti. Da bi hrvatski znanstvenici, napose povjesničari, zaista mogli pisati hrvatsku povijest, povijest hrvatskih znanosti, hrvatskoga školstva, hrvatskoga društva, tiskani katalozi velikih knjižnica, kao što je Magićev, nužni su preduvjet, jer omogućuju znanstvenicima potpun uvid u fondove knjižnica te tako otklanjaju mogućnost da neko važno djelo za pisanje hrvatske povijesti bude zaobiđeno. Magićev katalog već se nalazi u najvećim europskim knjižnicama, uključujući i vatikansku, u kojima će dobro poslužiti za rješavanje dvojbi pri opisivanju vrijednih primjeraka starih knjiga koje se nalaze u knjigama bogatim knjižnicama. Tako Magićev katalog širi ugled hrvatskih stručnjaka za staru knjigu u europskim kulturnim i znanstvenim središtima. Stoga hvala takvim stručnjacima, specijalistima za staru knjigu, kao što je vlč. Vladimir Magić, koji ulažu veliko znanje, rad i vrijeme za sastavljanje kataloga knjiga vrijednih i knjigama bogatih knjižnica.
Željko Vegh
Vijenac 312
312 – 16. veljače 2006. | Arhiva
