Opis
Haaška formula vodi vas kroz političke i obavještajne labirinte nastanka Haaškog suda, pokazuje kako se kroz njegove prve procese gradila politički upravljana i duboko nepravedna međunarodna pravda, uz Hrvate iz BiH kao pokusne kuniće. Autorica, uz mnogo zgoda iz sudnica, pokazuje kako je nastajao hrvatski udruženi zločinački pothvat u BiH, uz potpunu pasivnost hrvatskih institucija.
U razdoblju o kojem govori ova knjiga, od 1995. do 2001., Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, kolokvijalno poznatiji kao Haaški sud, bio je institucija u nastajanju. Kada sam dolazila onamo pratiti prva suđenja kao posebna izvjestiteljica Večernjeg lista, bilo je to medijski posve neprivlačno, gotovo mrtvo mjesto. Prvih sam godina nerijetko bila jedini hrvatski novinar koji je pratio suđenja. Bilo je to nešto posve različito od vrlo dinamična i medijski privlačna međunarodnoga mirovnog procesa za bivšu Jugoslaviju, kojim sam se dotad bavila. Kao beskrajno duga sudska sapunica, za zatvorenu publiku, na kraju grada, usred ničega. Ali tada su po političko-pravnoj haaškoj formuli postavljani temelji onomu što će se poslije pretenciozno nazivati – međunarodna pravda.
Kada je objavljeno prvo izdanje Haaške formule, ujesen 2005. godine, Hrvatska je doslovce postala talac Haaškog suda. Politički je ucjenjivana u pristupnome procesu NATO-u i EU-u zahtjevima za uhićenjem optuženoga generala Ante Gotovine, ključnog zapovjednika u Oluji, koji je tada bio u bijegu. Tadašnji hrvatski mainstream mediji djelovali su kao produžena ruka haaškog tužiteljstva i glavne tužiteljice Carle del Ponte. Bilo kakva kritika i sumnja u nepristranost članova haaškog tužiteljstva, nepogrešivost i političku motiviranost njihovih postupaka bila je doživljavana kao hereza. Kao obrana zločina i napad na međunarodnu pravdu.
Kada je Haaška formula predstavljena u prepunom Hrvatskom novinarskom domu, uz prisutnost brojnih kolega novinara, samo su jedne dnevne novine o tome objavile kratku vijest. Desetak redaka. Mnoge kolegice i kolege poslije su me zvali ispričavajući se – nije im bilo dopušteno objaviti ni vijest o Haaškoj formuli. U Hrvatskoj je knjiga bila posve prešućena. Iako se bavila temom formule haaške pravde, koja je u to vrijeme u Hrvatskoj bila politička tema broj jedan. Uz to, knjigu je predstavila dr. Ksenija Turković, tada profesorica kaznenog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu, s doktoratom s američkog Yalea i profesionalnim iskustvom zastupanja pred Haaškim sudom u njegovim ranim danima. Ali tema je bila politički nepodobna.
U međuvremenu, sadržaj se obistinio. Hrvatska se uistinu našla u dvama udruženim zločinačkim pothvatima pred Haaškim sudom, u politički motiviranim procesima. I kada sam poslije 13 godina priređivala Haašku formulu za ovo, drugo izdanje, ostalo mi je vrlo malo toga dodati, promijeniti ili ispraviti. Temelji haaških procesa, kao moćnog politički upravljana mehanizma utjecaja na države koje su pod njegovim mandatom postavljeni su mnogo prije nego što su javno prepoznati – u Haagu, u pustom sudu na kraju grada, usred ničega.
