Opis
U godinama nakon Drugoga svjetskog rata Katolička Crkva u Jugoslaviji je stigmatizirana kao nepoćudna. Njezini pripadnici bili su optuživani za masovnu suradnju s ustašama. Mnogi katolički svećenici po svršetku rata bivaju bez suđenja ubijani. Nastala je brojna propagandna literatura koja (uz prešutan blagoslov Komunističke partije) nastoji ocrniti Crkvu. Alojzije Stepinac bio je osuđen za suradnju s ustašama. U takvim okolnostima Viktor Novak piše Magnum Crimen. U uvodu knjige, Novak piše da je više od četrdeset godina potrošio na skupljanje materijala koje će kasnije sveučilišni student, pa student teološkog seminara u Rimu, te sveučilišni profesor u Beogradu. Njegova ideja vodilja nije bila samo napisati ovu knjigu, nego trilogiju čija će, kasnije, prva dva dijela biti Magnum tempus i Magnum sacerdos.
Magnum Crimen je Viktor Novak koristio obilno prepisujući iz neobjavljenog rukopisa Đure Vilovića, tadašnjeg robijaša i ranijeg propagandiste u glavnom štabu četničkog vođe Draže Mihailovića (Viktor Novak nije navodio odakle prepisuje; knjiga Đure Vilovića je objavljena tek 2009. godine).
