Opis
Više od tri stoljeća Dubrovačka je Republika graničila s Osmanskim Carstvom duž cijele svoje kopnene granice. U ta tri stoljeća razvila se čitava mreža različitih poveznica, od međudržavnih do pojedinačnih. O stanju na toj granici ovisilo je štošta: i dubrovačka suverenost i funkcioniranje dubrovačke države. Ta granica mnogima je donijela život, ali mnogima i smrt. Analizirajući odnos između susjednih država i kroz odluke međudržavnog karaktera i kroz mnogobrojne pojedinačne sudbine ljudi uz granicu, zapisane u arhivskim vrelima, čini se da su osnovni čimbenici, koji su bitno određivali okvir i izgled tog odnosa bili: 1) Obostrani ekonomski interes za suradnjom. Dubrovačkoj Republici, stješnjenoj na malom izduženom prostoru, s dugom uzdužnom morskom granicom, veza sa zaleđem donosila je život. Dubrovčanima je zaleđe trebalo i kao prohod i kao destinacija za njihovu glavnu gospodarsku djelatnost – trgovinu. Zaleđe im je trebalo i kao izvor prehrane, s obzirom da njihove poljodjelske i stočarske zalihe nisu bile dostatane. Osmanlijama je Dubrovnik trebao kao luka, kao trgovački posrednik i kao izvor svih blagodati razvijenog Zapada. Preko Dubrovnika u Osmansko se Carstvo uvozila ne samo roba, već i tehnologija, znanstvena dostignuća, medicinski napredak. 2) Obostrani politički interes za suradnjom. Osim ekonomskog, obje strane imale su vrlo jasno izražen politički interes za suradnjom. Dubrovnik je bio ona konstruktivna veza Osmanlija sa Zapadom koja je dopuštala istodobno ratovanje i trgovanje. Zahvaljujući podacima koje su im podastirali Dubrovčani, Osmanlije su mogli neprimjetno pratiti zbivanja u neprijateljskom im zapadnom svijetu. Dubrovniku je, pak, Osmansko carstvo bilo presudna karika koja je stvarala ravnotežu odnosa snaga i time ga štitila od mletačke dominacije. Osmanlije su vojno mogli zauzeti Dubrovnik u svakom trenutku. To ipak nisu učinili upravo zato jer im je donosio korist koje ne bi bilo da se utopio u veličini njihova teritorija. Ekonomski i politički interes obiju strana bio je zdrav temelj da se i Dubrovčani i Osmanlije potrude kako bi njihova susjedska koegzistencija tekla paralelno, a ne sukobljeno.
