Opis
Ferdo Kovačević, hrvatski slikar (Zagreb, 10. IV. 1870 – Zagreb, 1. IX. 1927). Nakon završene Obrtne škole u Zagrebu studirao je slikarstvo na Umjetničko-obrtnoj školi u Beču. Sudjelovao je u dekoriranju zgrade tadašnjega Odjela za bogoštovlje i nastavu (Opatička 10) i Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu. Bio je profesor u Zagrebu na Obrtnoj školi (1905–17) i Akademiji (1917–27). Jedan od osnivača Društva hrvatskih umjetnika. U krugu hrvatske moderne, uz M. Cl. Crnčića, bio je »pravi« pejzažist, suptilni liričar i interpretator melankoličnoga savskoga krajolika. U ranim se radovima priklonio simbolizmu, često je slikao sutone, šume i groblja (Rokovo groblje, 1897), a takve je slike pod utjecajem V. Bukovca izvodio plenerističkim načinom, zakašnjelim oblikom impresionizma; osobito su ga privlačili odrazi u vodi i promjene u ozračju. Od 1905. sasvim se usredotočio na riječni krajolik (požeški ciklus, 1908–12), a od 1915. slikao je krajolike sa snijegom (Zimski krajolik, Tmurni zimski dan). Najvrjednija ostvarenja njegove zrele faze duboka su prostranstva posavskoga kraja i serije vrba u svim godišnjim dobima i raznolikim rasvjetama (U predvečerje, Vihor, Pred oluju, Vrbe).
