Opis
U okviru obilježavanja 500. obljetnice grada Ogulina, središnja manifestacija bila je predstavljanje knjige Ogulin. Povijesna i kulturna baština 13. rujna u prepunoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta. Knjigu su objavili ogranak Matice hrvatske i Poglavarstvo grada Ogulina uz potporu i priloge brojnih sponzora, a predstavili su je Josip Bratulić, Željka Čorak, Tonko Maroević te urednici Višnja Lipošćak i Stjepan Sučić i gradonačelnik Ivan Vučić. Javnosti je ponuđena monografija Ogulina urednika Višnje Lipošćak, predsjednice Matice hrvatske Ogulin i Stjepana Sučića, potpredsjednika MH, koja prvi put na jednom mjestu govori o petsto godina postojanja toga grada, njegove borbe, ponosa i ustrajnosti. Brojnim tekstovima, studijama te slikovnim prilozima javljaju se imena ljudi koji su na različite načine sudjelovali ili bili vezani uz život Ogulina.
Pozamašni svezak započinje tekstom Ogulinu u pohode akademika Josipa Bratulića, o povijesnim činjenicama i okolnostima u kojima je grad nastao, o njegovom petstoljetnom postojanju i razvitku.
Najljepši uvod u upoznavanje grada dala je u nadahnutom tekstu Ogulin: kratko čitanje grada Željka Čorak. Ona je ujedno i autorica brojnih fotografija naših zaboravljenih parkova i perivoja, starih fasada i pročelja.
Tekst Dubravke Balen-Letunić govori o pretpovijesti u ogulinskom kraju. Najstariji tragovi života su iz mlađega kamenog doba (neolitik, oko 6000-3500. pr. Krista) i pripadaju Japodima. U 1. st. pr. Krista ove prostore osvajaju Rimljani, o čemu piše Boris Olujić. Oba su priloga bogato opremljena fotografijama izložaka iz Zavičajnog muzeja u Ogulinu i Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Modruš — biskupski grad
Povijest našeg kraja zapravo je povijest Modruša, piše Milan Kruhek čiji postanak povjesničar Vjekoslav Klaić veže uz razdoblje rane hrvatske države. Frankopani gospodare Modrušem od 12. stoljeća kada je on zbog svog idealnog položaja na cesti što iz sjeverozapadne Hrvatske vodi prema moru, već političko i upravno središte stare modruške župe.
Kratki tekst Oštarije i crkva Blažene Djevice Marije od Čudesa potpisuje Mile Bogović, iznoseći važne podatke o gradnji velike crkve koja ostaje nedovršena.
O značenju, veličini i dalekovidnosti Bernardina Frankopana, govori Petar Strčić. Prvi put je na hrvatskom jeziku objavljeno njegovo pismo papi Hadrijanu VI. u prijevodu Mate Križmana, gdje on moli za pomoć u borbama protiv Turaka. Povijesno-urbanistički razvoj Ogulina posebno je vrijedna studija, preuzeta iz konzervatorske studije koju je izradila Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine iz Karlovca. Autorica Ljerka Metež sustavno sagledava krajolik s urbanističkoga gledišta, nastajanje grada te njegov razvoj tijekom stoljeća.
O naseljenosti i gospodarskim funkcijama Ogulina piše Radovan Pavić, a o školstvu Ignacije Abramović.
Prvim biskupom novouspostavljene gospićko-senjske biskupije imenovan je dr. Mile Bogović, koji je napisao tekst o najvažnijim crkvama. Tomislav Šporčić piše o ogulinskoj župi u 19. i 20. stoljeću i o franjevcima trećoredcima, Mirjam Radošević o sestrama milosrdnicama, a Dobroslava Mlakić o sestrama Družbe Presvetog Srca Isusova.
O narodnim nošnjama piše Nerina Eckhel, a o društvenom životu u gradu sami građani. Tako se Franjo Stipetić osvrće na dugu tradiciju Dobrovoljnog vatrogasnog društva, Hrvatskog pjevačkog društva Klek, te dobrotvornih potpornih društava Sv. Josip, Sv. Rok i Sv. Antun. O amaterskom kazalištu piše Milka Trninić, o ogulinskim križarima Sanja Drenšek, a o razvoju sporta Tomislav Zrnc. Poseban tekst o Kleku kao kolijevci hrvatskog planinarstva potpisuje Zvonko Trdić.
Potkraj knjige pod naslovom Ogulinska čitanka sakupljeni su mnogobrojni književni tekstovi hrvatskih intelektualaca koji su na bilo koji način (rođenjem, življenjem) vezani uz Ogulin i ogulinski kraj. To su primjerice: Ivan Kukuljević Sakcinski, Ante Starčević, August Šenoa, Ivana Brlić-Mažuranić, Dragutin Tadijanović. Veselimo se namjeri urednika da Ogulinsku čitanku objave kao zasebno izdanje s još mnogim vrijednim svjedočanstvima naših književnika. Na kraju, o današnjem Ogulinu piše Marija Magdić, a veliki prinos Ogulina u Domovinskom ratu i obrani Hrvatske opisuju Neven Cugelj i Željko Lipošćak.
Budućim istraživačima zasigurno će pomoći bibliografija radova o Ogulinu i ogulinskom kraju što ju je pripremio Josip Brleković. Knjizi zamjeramo nedostatak priloga o likovnim umjetnicima, podrobnijega lingvističkog istraživanja ogulinskog narječja, kazalo imena. Ipak, monografija Ogulin. Povijesna i kulturna baština izazov je mladim istraživačima i znanstvenicima da nastave iskapanje na još mnogim neistraženim područjima.
Navedeno govori da je riječ o iznimnu trudu i autora i urednika. Nadamo se da će ova reprezentativna knjiga postati prepoznatljiva osobna iskaznica grada koji uvijek iznova osvaja sve koji u njega dolaze, ostaju u njemu ili mu se ponovno vraćaju.
Dubravka Luić Vudrag
