Opis
Još jedan roman iz tzv. Hainskog ciklusa Ursule Le Guin, priča o kolonizaciji jednoga svijeta koja je počela na jedan način, a završila na drugi.
Satnik Davidson imao je zdrav pogled na život. Po njemu, taj stari konkviskador Čovjek uvijek pobjeđuje. Ovdje je samo trebalo dovesti dovoljno ljudi, građevinskih strojeva i robota pa kričiji više nikome neće biti potrebni. A ovaj svijet, Novi Tahiti, kao da je stvoren za ljude. Kad ga se jednom raskrči i očisti, sasijeku mračne šume da bi se stvorila žitna polja, kad se iskorijeni divljaštvo i neznanje, ovo će postati pravi raj. Bit će to svijet bolji od one istrošene Zemlje….
Ursula K. Le Guin (1929), zasigurno «prva dama» svjetske znanstveno-fantastične i fantastične književnosti. Diplomirala 1951. te magistrirala 1952, francusku renesansnu književnost. Premda je od samoga početka više naginjala epskoj fantastici, počinje 1962. objavljivati SF priče, jer se početkom šezdesetih godina, i po autoričinom priznanju, znanstvena fantastika više tražila, što je mladim autorima omogućilo eksperimentiranje i objavljivanje djela. U djelima Ursule Le Guin, znanstveni element bitno je reduciran na samo nekoliko žanrovskih artefakta, a težište je na antropologiji, mitologiji, ekologiji i vječitoj ljudskoj drami presadenoj u posve neobične okolnosti. Najvažnija djela su trilogija «Zemljomorje» romani koji spadaju u tzv. «Hainski ciklus», a poveznica im je zamisao o jednoj humanoidnoj prarasi, Haincima, koji su u dalekoj budućnosti zasijali život na više svjetova (uključujući i Zemlju) u jednom području Galaktike. U Hainski ciklus spada “Lijeva ruka tame”, kao i njen roman «Čovjek praznih ruku», kapitalno djelo svjetske znanstveno-fantastične i utopijske književnosti.