Opis
Sposobnost djelovanja i globalna karizma kozmopolitske Europe zasnivaju se na odgovornosti podijeljenih dilema: s jedne strane se Europa mora kloniti zamki arogancije i samozatajnosti, a s druge strane svoj ponos i svoju samouvjerenost izvlačiti upravo iz toga – i iz svoje povijesne jedinstvenosti koja je svijet poučila kako od neprijatelja mogu postati susjedi. Tada će širom svijeta postojati alternativa onome što se naziva «American way», postojat će «European way» koji u središte stavlja vladavinu prava, političku jednakost, socijalnu pravdu, kozmopolitsku integraciju i solidarnost.
Onaj tko Europu promišlja nacionalno – to je paradoks koji treba shvatiti – budi praiskonski nacionalni strah Europljana pogrešnom alternativom: ili Europa ili europske nacije – a nešto treće je isključeno. Tako promatrani, EU i njegove zemlje članice postaju glavni suparnici koji se uzajamno egzistencijalno ugrožavaju. Druga strana toga paradoksa: Europu treba promišljati iznova, i to kozmopolitski kako se građani ne bi bojali da pristankom na Ustav EU rade kulturalno samoubojstvo.
Europa je raznolikost. Na toj bi osnovi mogla nastati svijest o zajedništvu koja različitost jezika, kultura i vjerskih tradicija smatra bogatstvom, a ne preprekom integraciji. Može li takva kozmopolitska Europa pokrenuti i čak oduševiti građane?
