Opis
- Teološko prepoznavanje znakova vremena u ozračju znanstveno-tehničke civilizacije.
- Knjiga s potpisom autora.
Knjizi »Metamorfoze kulture« dodijeljena je prestižna nagrada »Hrvatska knjiga godine« Vjerojatno prva knjiga na hrvatskom jeziku koja sustavno razmatra utjecaj znanosti i tehnike na duhovnost, moral i općenito pogled na svijet. Na gotovo tisuću stranica knjige dr. Tonči Matulić je težište promišljanja usmjerio na kritičku analizu nekih temeljnih, supstantivnih elemenata suvremene kulture – na religiju, znanost, tehniku, etiku, vrijednosni sustav, ekonomiju i bioetiku – čije egzistiranje u neraskidivu savezništvu sa suvremenom znanstveno-tehničkom civilizacijom »proizvodi« nove, zajedničke izazove (znakove vremena) o kojima Matulić piše. Teološki uvod u sva poglavlja predstavlja prvi dio knjige u kojem se autor bavi pitanjem: Kako prepoznati nove znakove vremena ili prepoznati stare znakove, ali u novom ozračju znanstveno-tehničke civilizacije? Predstavlja tako »nedovršeno ali indikativno« teološko istraživanje o znakovima vremena, naglašavajući pritom činjenicu da je teologija znakova vremena, usprkos tomu što je na II. vatikanskom koncilu odigrala jednu od najvažnijih uloga, u postkoncilskom vremenu nepravedno zapostavljena. Na tu trajnu i nedovršenu ulogu podsjeća koncilski dokument, pastoralna konstitucija Gaudium et spes po kojem je Koncil obvezao Crkvu i teologiju na budno i mudro prepoznavanje i tumačenje znakova vremena u svjetlu evanđelja te stoga njegov narativno-analitički i pastoralno-parenetički izričaj prevladava u autorovim teološkim analizama. U drugome dijelu knjige Matulić obrađuje neke povijesne metamorfoze crkvene svijesti i posebnu pozornost pritom posvećuje temama crkvenoga poimanja i odnosa prema kulturi (zahtjevima inkulturacije evanđelja u suvremenu kulturu), potom dijalogu, autonomiji, osobito autonomiji znanosti, i na kraju demokraciji. Treći dio knjige autor je posvetio nekim aspektima metamorfoza društvene svijesti. U središte teoloških preokupacija stavlja ateizam s njegovim recentnim metamorfozama u ozračju ekonomsko-tehničke globalizacije i novih religijskih pokreta, potom demokraciju u ozračju rastućega relativizma, jedinstveno buđenje svijesti o vrijednostima, prijateljstvo u njegovim povijesnim metamorfozama te na kraju brak i obitelj u suvremenim društvenim previranjima. Fenomene znanstveno-tehničkoga pothvata koji »najpresudnije« utječu na metamorfoze ljudske svijesti, savjesti, mentaliteta i duhovnosti u suvremenom dobu kritički propituje u četvrtome dijelu knjige, a izazove metamorfoza etičke svijesti analizira u pet poglavlja petoga dijela u kojem također piše o moralnoj autonomiji u kontekstu kršćanske etike, o izazovima izgradnje jedne dosljedne kršćanske etike života, o opasnostima biocentričkoga poništavanja specifikuma humane etike, o strukturalnim analizama svijesti postmodernoga moralnog subjekta te o temeljnom određenju ljudskoga dostojanstva, ali u ozračju znanstveno-tehničkoga pothvata u kojemu se javljaju »nova, podmukla i sofisticirana gaženja ljudskoga dostojanstva te stvaraju novi oblici porobljavanja čovjeka od strane drugoga čovjeka«. Šesti dio knjige posvećen je teološkim istraživanjima bioetičkoga fenomena. Kritički analizira preobrazbu bioetičke svijesti zbog čega je posebno izdvojio dva povezana fenomena: smrt i umiranje, s jedne strane, te život i zdravlje, s druge strane. U posljednjem dijelu knjige kao znakove vremena Matulić je sustavno istražio povijesne metamorfoze duhovne svijesti. Kritički analizirajući prevladavajuće elemente duhovnosti suvremene znanstveno-tehničke civilizacije u njihovu pravom svjetlu, pozornost čitatelja usmjerava na nužnu potrebu obnove jedinstva kršćanskoga života kao osnovnoga preduvjeta duhovne obnove pojedinca i cijele Crkve. Da se taj zahtjev i ostvari te da ne ostane tek mrtvo slovo na papiru, radi boljeg razumijevanja kršćanske duhovnosti u sadašnjem trenutku, obrađuje pitanje teološke spoznaje temelja duhovnosti.
