Opis
Iako nas je već prvo izdanje Rječnika varaždinskogakajkavskog govora Tomislava Lipljina iz 2002. godine impresioniralo svojompojavom, a posebice činjenicom da je u njemu, primjerenim visokim znanstvenimpristupom leksičkoj građi, obrađeno 33.400 riječi, i to od straneneprofesionalnog dijalektologa i leksikografa, posebno nas moraradovati činjenica, ne samo što se pojavljuje novo izdanje kao najbolja potvrdaodjeka i potrebe za Rječnikom, nego posebice stoga što se novo izdanjepojavljuje u proširenom opsegu što ga čini čak oko 20.000 novih jezičnihnatuknica.
Naime, neumorni autor nije, izlaskom svoga prvoga izdanja ipored svih brojnih i zasluženih stručnih i čitateljskih pohvala i priznanja, toizdanje smatrao dovršenim već se smatrao obaveznim da svoje nesumnjivo životnoleksikografsko djelo nastavi i proširi, kako na temelju stečenog lingvističkogiskustva što ga je stekao dotadašnjim radom, tako i na temelju obrade iunošenja novih riječi koje nisu bile uključene u prvotnu impresivnu brojku.
Prošireno, drugo izdanje Lipljinova Rječnika u potpunostipotvrđuje ocjenu akademika Miroslava Šicela o tom kako je to doistaizvanredan doprinos dosad rijetkim pokušajima ostvarivanja dijalektološkogrječnika posvećenog urbanom, u ovom slučaju varaždinskom kajkavskomgovoru. Naime, gotovo svi postojeći, već dosta brojniamaterski kajkavski rječnici mjesnih govora bave se pretežito govorimaruralnih sredina, a prva od urbanih koja dobiva takav rječnik upravo je ovavaraždinska. Kajkavski jezik ovoga grada ima svoju bogatu i postojanuvišestoljetnu egzistenciju sadržanu u svim najznačajnijim njezinim vidovimaknjiževnog, stručno-znanstvenog i (raz)govornog jezika. Naime, Varaždin iZagreb bili su uz sva svoja povijesna značenja, posebice od 16. do 19. stoljećasvojim kajkavskim jezikom najznačajnija kajkavska središta i osnovica bogatekajkavske književnosti.
Lipljinov rječnik sa svojim prvim kao i proširenim drugimizdanjem ide u kategoriju rječnika koji nisu samo zbornici riječi, tumačiisključivo njihovih značenja, nego su uz jedno i drugo obilježje najpouzdanijičuvari zapisanih riječi, nezaobilazna građa za povijest jezika, svojevrsnispomenici kulture, ali i slike i primjeri života riječi.
Na ovakvoj višestrukoj funkciji rječnika izrađen je iLipljinov, u kojemu se uz rječnički uobičajene gramatičke (fonemske imorfološke) odrednice pojedinih riječi njihov život najbolje ilustriraprikladnim razgovornim izričajima kojima se što zornije predočuje, bilodoslovno bilo preneseno, metaforično značenje riječi. Bogati ilustrativniprimjeri koje u takvu okviru donosi Lipljin, otkrivaju ga kao autora širokejezične kulture, pouzdanog i svestranog poznavatelja varaždinskog govora kojemuuz sve odrednice dijalektalnosti pristupa kao izgrađenom i potvrđenom jeziku.
