Opis
Odlika je ovog izbora da daleko veći prostor daje znatno manjem broju pjesnika ključnih za moderno pjesništvo dvadesetog stoljeća. Umjesto da se opusi svedu na tobože karakteristična ostvarenja, “skučujući njihovu bujnost u odviše uske razmjere” (Mihovil Kombol), ne bi li se zauzvrat uvrstilo što više navodno reprezentativnih usmjerenja u svrhu ilustracije “prividne pluralnosti koja samo kvantitativno varira i kombinira već poznate elemente” (Zvonimir Mrkonjić), pokušalo se predstaviti razvedenost poetskih težnji i različitost oblikovnih rješenja. Nastojeći zastupati interese čitateljske dispozicije određene shvaćanjem pisanja u perspektivi “književnosti koja samu sebe kao ‘književnost’ dovodi u pitanje” (Shoshana Felman), uvršteni su tekstovi za koje se pokazuje da su “bili u svom vremenu i ostali u našem vremenu apsolutno moderni” (Marko Ristić), a izostavljeno sve što taj kriterij ne zadovoljava, koliko god bilo karakteristično, pa i kvantitativno dominantno ili recepcijski privilegirano.
Antologija “Od Matoša do Maleša” je također zamišljena i kao cjelina koja predočuje specifičnu logiku, pri čemu, jasno, nije riječ ni o kakvoj kvazi-evolutivnoj putanji, nego o poetskoj morfologiji koja se očituje u načinima nadovezivanja na prethodno ostvareno, što, ne samo da ne isključuje, već dapače pretpostavlja, kako otklone, tako i osporavanja. Ne uzme li se pritom, uz nesporan utjecaj ranijih autora na potonje, u obzir da se naše čitanje zapravo uvijek kreće u obrnutom smjeru i “da sadašnjost mijenja prošlost kao što prošlost usmjerava sadašnjost” (T.S. Eliot), predodžba o cjelini ma kojeg književnog sistema nužno će biti siromašnija uslijed previđanja ključnog mehanizma njegove dinamike – povratne sprege. Nije u pitanju proces, već evaluacijska perspektiva, koja nam omogućuje uvid u suptilnije načine povezivanja djelā od jednosmjernog pseudoprogresivnog kretanja. Bilo bi stoga nadasve poželjno da se manje pažnje obraća tome koja su pjesnička imena uvrštena, a više čitanju pjesma kojima su zastupljena.
