Opis
Tihomir Mikulić zapravo nije nikada bio zadovoljan raznolikim i često potpuno oprečnim tumačenjima najstarije povijesti Hrvata, onako kako su ju pisali prije svega hrvatski povjesnici posljednjih stotinu godina. To ne znači da on ne poštuje struku i autoritet – naprotiv on visoko cijeni hrvatske povjesničare koji su pisali prije njega, no on pokušava pisati povijest onako kako se oni nisu usuđivali pisati je.
Važno je istaknuti da Tihomira Mikulića ne možemo uklopiti u bilo koju „teoriju o podrijetlu“ Hrvata. On nije pristaša ni „slavenske“ ni „gotske“ ni „iranske“ a niti „autohtone“ „teorije o podrijetlu“ Hrvata (da nabrojimo samo one danas najzastupljenije). On je slobodan i radoznao duh koji ima golemu smjelost (da ne velim drskost) postaviti i „najnemogućije“ hipoteze i onda ih sustavno izložiti kritici na temelju novog čitanja izvora koji su nam dostupni ili onih koje je sam pronašao. On nema straha ni pred kojom ideologijom, nikakvog lažnog respekta ni pred kojom tvrdnjom nekog „svetog spisa“ niti se nekritički klanja pred bilo kojim „znanstvenim autortetom“. I to je njegova golem prednost!
Ono što je Tihomir Mikulić do sada napisao je zapravo enciklopedija o najranijoj povijesti Hrvata. Treba zaroniti u tu enciklopediju i otkrivati nevjerojatne stvari ne samo o Hrvatima nego i o najstrijoj povijesti Židova, Iranaca, Rimljana, Ilira, Gota, Sarmata, Avara i mnogih drugih naroda s kojima su Hrvati dolazili u doticaj, miješali se genetički, preuzimali ili razmjenjivali religijske i filozofske misli, pravne ili druge običaje, mijenjali nekoliko puta jezik i sl. Mikulićevo je izuzetno otkriće potvrda onog što smo oduvijek znali ali se često puta nismo usudili izreći u „povijesnoj znanosti“ – narod (nacija) je stara kao i samo čovječanstvo. Nema čovjeka bez složenije ili jednostavnije strukture u kojoj se on potvrđuje kao osoba ili kao cjelina. Nacija je organizam (struktura) koja neprestano nastaje, mijenja se i – putuje.
