Opis
Zbirka povezanih priča. Vrlo asocijativna i čitatna proza, od filozofskih izvora do književno-jezičnih djela, koja računa na obrazovanog sugovornika. Najbolja u dijelovima koji se odnose na djetinjstvo, odrastanje, sazrijevanje. Vrlo upečatljiva u dijelovima koji se pozivaju na korijene (razgovor s djedom, na primjer).
Priče su dobrim dijelom fantastične, a poneke su pravi mali filozofski eseji. Puni su referencija na blisku prošlost, a u njima sveznajući pripovjedač koristi ironiju i sarkazam, ne bi li ukazao na apsurdnost organizacije uopće (bilo državne ili društvene).
Pripovijetke su podijeljene na dvije cjeline. Jedna govori o osobi pripovjedača dok drugom vladaju teme egzistencije kao takve, i tu se pojavljuju četiri lika koji nose ili pokreću radnju (Tankoćutni, Ubogi, Podvornikovica, Zazorni). Sveznajući se pripovjedač u tom ciklusu gotovo ne uključuje u radnju, već je uvijek promatrač. Za mjesto svoga bivanja izabire simboličnu liticu na pola puta između neba i zemlje.
Tekstovi su prepuni simbolike, koja ipak i stalno nastoji biti u vezi s realnošću, bilo da je kritizira ili negira. Postoji i podjela na pripovijetke, anegdote i eseje, pa čak i mali dramolet. S literarnog vidika, tekst je izrazito književan, s pojedinim filozofskim diskursima. Pismen je, imaginativan i sklon bizarnome. Zanimljiv je za čitanje, potvrđuje literarno iskustvo i vještinu kompozicije, premda je riječ o – začudo -debitantskoj prozi jednog autora u zrelim godinama.
Vezati vezice i kopčati košulju odozgo nadolje, nepriznat je posao. Ali da biste bili čemu nalik, red je to činiti. U početku s neuspjesima stizao bi prijekor, vidiš na što ličiš. Za svih četiri-pet-šest dugmadi provučenih kroz svakom pripadajuću mu rupicu, slijedila bi pohvala sad si nečemu nalik.
Taj isječak iz djetinjstva bio bi izblijedio da nema toga sad već nesvjesnog provlačenja dugmadi kroz luknjice. S tom i nebrojenim drugim navadama, čovjek postaje sebi nalik. Držao sam do tog ustrojstva da sam sebi sličan. Strogošću sam nadzirao tu djelatnost, uspoređujući sebe živoga sa slikanim likom u raznim prilikama. Znao sam za Narcisa, no on je uživao u svom liku, a ja sam se trsio da me užitak, i ostalo što vrijeme nudi, ne izobliče.
S bratom, na svu sreću, nisam bio blizanac te je svaki sebi sličan.
