Opis
Izložbom „Tiha pobuna – najveći majstori njemačkog ekspresionizma“ Galerija Klovićevi dvori hrvatskoj javnosti cjelovito predstavlja jedan od najznačajnijih pokreta u povijesti moderne europske umjetnosti. Početkom 20. stoljeća Berlin, München i Rajnska oblast postaju likovnim središtima u kojima se oformljuju likovne grupe od presudnog značaja za daljnji razvoj moderne umjetnosti. Osnivanjem grupe „Die Brücke“ („Most“) u Dresdenu sredinom lipnja 1905. godine započelo je novo poglavlje u njemačkoj i europskoj umjetnosti. Umjetnička grupa „Die Brücke“, koju su osnovali tadašnji studenti arhitekture Fritz Bleyl, Ernst Ludwig Kirchner, Karl Schmidt-Rottluff i Erich Heckel, jezgro je njemačkog ekspresionizma. Unutar grupe djelovat će još Max Pechstein i Otto Müller te kraće vrijeme Emil Nolde koji je, kao i Paula Modersohn-Becker i Christian Rohlfs, na svojstven način samotnjak njemačkog ekspresionizma. Program grupe „Die Brücke“ nije sadržavao nikakvu stilsku predodžbu, nego je odražavao novu životnu formu nastalu pod utjecajem novih nemirnih vremena. Njemački ekspresionizam je na početku stoljeća bio angažirana umjetnost. Bio je politički orijentiran na samom izvorištu. Želeći narušiti ravnotežu i srušiti stari poredak, ekspresionisti suosjećaju s „nečistima“, potlačenima i povrijeđenima te traže nov, neposredan odnos prema stvarnosti. Njihova umjetnost teži za istinom, a ne za prividom lijepog. Nešto kasnije, 1912. u Münchenu se formira grupa „Der Blaue Reiter“ („Plavi jahač“) kojoj pripadaju Wassily Kandinski, Gabriele Münter, Franc Marc, August Macke, Paul Klee, Aleksej Jawlenski, Marianne Werefkin i muzičar Arnold Schönberg koji grupi pristupa kasnije. U određenom trenutku na kratko će im se pridružiti i Lyonel Feininger koji će s Kandinskim, Kleeom i Jawlenskim 1926. organizirati izložbu pod nazivom „Die blauen vier“. Dominantna osobnost neospornog autoriteta u toj grupi bio je Wassily Kandinski. Upravo stoga s grupom „Der Blaue Reiter“ počinje druga, u određenom smislu aristokratska, faza njemačkoga ekspresionizma. Pripadnicima te grupe nije bio cilj poboljšati svijet i promijeniti društvenu stvarnost. Oni su razmišljali o duhovnom u umjetnosti. Glavni nositelj te duhovnosti bio je Kandinski, a potom Marc. Zato stvaralaštvo slikara te grupe prelazi granice iskustvenog i odmiče u područja čiste duhovnosti. U njemu je sadržana i određena filozofska dimenzija. To je umjetnost intelektualnih slikara namijenjena čovjeku 20. stoljeća. No unatoč tome, onodobna službena umjetnička kritika proglašavala je umjetnike grupe „Der Blaue Reiter“ „neizlječivim maloumnicima“, „besramnim opsjenarima“ i „izrabljivačima željnima zarade“. Prvi svjetski rat 1914. uvjetovao je raspad grupe, jer Marc i Macke pogibaju na frontu, a Kandinsky, Jawlensky i Werefkinova napuštaju Njemačku. Posljednju fazu njemačkog ekspresionizma označavaju umjetnici koji su djelovali u Berlinu: Max Beckmann, Georg Grosz i Otto Dix koji, svaki na svoj način, traže vlastite putove i izlaze iz ekspresionizma, povezujući se s novim umjetničkim pokretima. Izložba „Tiha pobuna – najveći majstori njemačkog ekspresionizma“, na kojoj će se moći vidjeti 120 slika, grafika, crteža i skulptura, obuhvaća djela gotovo svih spomenutih umjetnika kojima treba još pridodati i skulptorska djela Wilhelma Lehmbrucka, Ernsta Barlacha i nekih drugih. Izložba „Tiha pobuna – najveći majstori njemačkog ekspresionizma“ ostvarit će se u suradnji s njemačkom agencijom Arts koja djeluje pri galeriji Wolfgang Gmyrek u Düsseldorfu i koncipirana je upravo za prostor Galerije Klovićevi dvori. Predstavit će hrvatskoj publici djela poznatih ekspresionista posuđena za ovu prigodu iz brojnih muzejskih i galerijskih institucija – Berlina, Bonna, Dortmunda, Duisburga, Düsseldorfa, Heidelberga, Kassela, Krefelda, Mülheima, Münchena, Regensburga, Stuttgarta i drugih.
