Opis
Puni naziv djela: Rjecsosloxje u komu donosuse upotrebljenia, urednia, mucsnia, istieh jezika krasnoslovja nacsini, izgovaranja i prorjecsja / Joakima Stulli Dubrocsanina svechenika reda s. Franceska Serafinskoga.
Tom I: A-O Ilir. Ital. Lat., Csast druga, Razdjeljak parvi.
Tom II: P-Z Csast druga, Razdjeljak drugi.
Druga inačica poznatog Stulijevog leksikona, vrlo rijetko!
O rječniku:
Franjevac Joakim Stulli (1730.-1817.) napisao je najopsežnije djelo starije hrvatske leksikografije i jedno od najopsežnijih u ukupnoj našoj leksikografskoj tradiciji. Stullijev trojezični rječnik ima ukupno šest svezaka. Prva dva sveska tvore Latinsko – talijansko – hrvatski rječnik (Lexicon latino – italico – illyricum), tiskani su u Budimu 1801, zatim slijede dva sveska Hrvatsko – talijansko – latinskog rječnika (Rjecsosloxje ilirsko – italiansko – latinsko), tiskanog u Dubrovniku 1806., te Talijansko – hrvatsko – latinski rječnik (Vocabolario italiano – illirico – latino), tiskan u dva sveska u Dubrovniku 1810. godine. Prvi dio autor je posvetio caru Franji II., dok su druga dva djela posvećena maršalu Marmontu. Potrebno je istaknuti da je u naslovu Rjecsosloxja riječ ilirsko iz I. sveska zamijenjena rječju slovinsko u II. svesku. Dok je u I. svesku stajalo da je to rječosložje „ilirsko – italiansko – latinsko“, u II. svesku je pisalo „slovinsko – italiansko – latinsko.“ Naziv „slovinski“ bio je više u duhu tradicije dubrovačkog naziva za hrvatski jezik, pa se Stulli opredjelio i za taj sinonim hrvatskog jezika.
Opsežnost svojega rječnika opravdava u predgovoru željom ”da bih (…) ovaj domorodni jezik tja obilnijim nego itko dotle riječi blagom obogatio”. Pretisak je svih knjiga izišao u Njemačkoj.
