Opis
Ne postoji dramatičniji primjer vođenja i izvršnog djelovanja nego što je to premijerski položaj Winstona Churchilla za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Kontrast između njegovih predratnih upozorenja o “primicanju oluje” i malodušnih uputa njegovih prethodnika trajna je lekcija za međunarodnu državničku vještinu. Izraz ‘popuštanje’, ideja koju je mladi Churchill podupirao u nekim okolnostima, danas nosi snažnu stigmu, dok se Churchillova dalekovidna upozorenja, u ono vrijeme uvelike kritizirana i osuđivana, sada smatraju modelom vidovitosti i hrabrosti.
Vrhunac Churchillove karijere uključivao je teške probleme rata, državničkog umijeća i nacionalnog opstanka pa možda neće biti odmah očito kako se Churchillov primjer prenosi na običnije okolnosti, naročito uvjete svakodnevnog poslovanja i trgovanja. Churchill je, uostalom, bio političar, a svijet politike čini se udaljenim od svijeta poslovanja (što udaljeniji, to bolje, rekla bi većina poslovnih ljudi). U svijetu politike, bilanca stanja je zamućena (u najboljem slučaju), a račun dobiti i gubitka ne postoji. Upravo suprotno, politički je svijet nesređen, nedjelotvoran, nediscipliniran, ponekad čak neodgovoran. K tome, kako su većina političara majstori dvosmislenosti, teško je vidjeti koje lekcije poslovni vođe mogu naučiti od političara koji većinom, čini se, nisu modeli ni liderstva niti osnovnih upravljačkih vještina.
Što bi poslovni direktor mogao naučiti proučavajući političare?
Mnogo. Paradoksalno, državna služba zahtijeva superiorna umijeća vođenja upravo zato što političaru nedostaje jasan osnovni standard profita. Dok poslovni direktor može promatrati konačni račun kao Sjevernjaču, politički izvršitelj suočen je s Mliječnom stazom suparničkih i promjenljivih prioriteta, što zahtijeva punu mjeru vizije, umijeća prosuđivanja i uvjeravanja. Tako malo ljudi u politici ima ta umijeća u dovoljnoj količini da političare rijetko slavimo uzvišenim izrazom državnik.
Politička umijeća mogu biti izvanredno korisna poslovnom direktoru, ne samo u bavljenju prljavim poslom “uredskog politiziranja”. Viši poslovni izvršitelj, ništa manje od političkog izvršitelja, uviđa kako je nužno da nadahnjuje i uvjerava, da reorganizira, da traga za detaljima i povjerava odgovornost drugima, da izlazi nakraj s taštinama i karakternim manama ljudi, sve vrijeme razmišljajući o tome kako se svi dijelovi organizacije i planovi uklapaju u veću cjelinu. Uobičajena je pogreška smatrati da će za rješavanje nekog poslovnog problema dostajati struktura, proces i reorganizacija, jer ono što je doista potrebno jesu vođenje, čvrstoća, pouzdanje i usmjerenje. Moguće je postići funkcioniranje gotovo svake organizacijske sheme ako je na vrhu efikasno vodstvo. Churchillov primjer daje obilje građe za razmišljanje o tim atributima. Također, dodatno je poučan jer je Churchill svoj vrhunac dosegnuo kao ratni vođa. Paralele između ratovanja i komercijalnog svijeta prilično su duboke i danas ideja poslovnog vođenja ide rukom pod ruku s idejom strategije.
«Biznis nije samo novac nego i umijeće vođenja. Malo tko utemeljuje umijeće vođenja bolje od Churchilla. Kao jedan od najvećih lidera 20. stoljeća sve nas može ponešto naučiti. Iako je polučio uspjeh kao političar, njegov je pristup vođenju jednako primjenjiv u svijetu biznisa. Ovdje su prikazane Churchillove metode rješavanja najčešćih i najtežih pitanja s kojima se suočava svaki vođa: upravljanje ljudima, komuniciranje, učenje na pogreškama… Pronicave pouke o liderstvu pružaju odgovore na teške izazove menadžmenta s kojima je suočen svaki korporativni dužnosnik.» (Cathy Madison, Utne Reader)
