Opis
Na razmeđu dvaju stoljeća, u jeku europskih modernističkih prodora u hrvatsku umjetnost započeo je kazališnu i književnu karijeru dramatičar, prozaik, glumac i redatelj Srgjan Tucić (1873–1940). Tucićevim prvim i odlično prihvaćenim dramama Povratak i Truli dom kritičari su već tada predviđali trajne vrijednosti zbog »presjajne tehnike, one intuitivno nabačene duboke psihologije«, zbog »grubo, ali čvrsto i sigurno izrađenih karaktera, izvrsnog dijaloga i naturalističke snage« (Milan Marjanović).
Na temeljima europske naturalističke drame, u prvome redu Tolstojeve i Ibsenove, izgradio je Tucić svijet moralnih, seksualnih, emocionalnih i psihičkih posrnuća, svijet preljubnika, ubojica i pokvarenjaka, izazivajući pozitivne reakcije tadašnje publike i kritike željne svježih i oprečnih pogleda na vladajuće umjetničke kanone. No, kritika će ubrzo, podosta i s pravom, okrenuti leđa Tuciću te će on, nakon prvih teških neuspjeha kod kritike zauvijek emigrirati, posvećujući se u tuđini prevodilačkom i publicističkom radu te manjim, marginalnim književnim ostvarenjima.
Ovaj izbor donosi tematski i stilski najzrelije i najzaokruženije Tucićeve dramske, novelističke i putopisno-feljtonističke tekstove.
