Opis
Djetinjstvo u Engleskoj – Studij u St. Louisu u Illinoisu – II. svjetski rat u Londonu – Brak s političarom Rudolfom Bićanićem – Dolazak u Jugoslaviju: preko Beograda u Zagreb – Komunizam – Život u Hrvatskoj – Akademska karijera u na Zagrebačkom sveučilištu – 1991. počinje još jedan rat…
Sjećanja sam počela sam pisati kako bih svojoj djeci opisala kako sam živjela u Engleskoj. No, napisavši prva poglavlja osjetila sam kako bi bilo dobro kada bi i članovi moje obitelji u Engleskoj dobili uvid u svagdašnji život Hrvatske… Kako je vrijeme odmicalo tako mi je taj drugi razlog postajao sve važnijim ciljem…
“Sonia Bićanić, kako smo je zapamtili mi, nekadašnji studenti zagrebačkog Filozofskog fakulteta (grupe anglistika) bilježi, i to marljivo, strpljivošću autobiografskog pripovjedača, svoje djetinjstvo u Derbyshireu, zatim djevojaštvo, pa školovanje. Autorica potječe iz imućne engleske trgovačke obitelji, pa tu treba tražiti korijene njezine reputacije istinske građanske intelektualke. Za vrijeme Drugog svjetskog rata službuje u ženskim teritorijalnim jedinicama, a tu upoznaje i svoga budućeg supruga, Rudolfa Bićanića. Bićanić je predratni mačekovac, da bi za vrijeme rata službovao u Velikoj Britaniji kao jugoslavenski politički dužnosnik, a nakon rata nastavlja karijeru sveučilišnog profesora kojoj će se priključiti i Sonia Wild, zacijelo jedna od prvih poslijeratnih anglistica.
Spisateljica iznosi tako kroniku cijelog životnog puta, pa time slike značajno razdoblje našeg ovostoljetnog življenja. Ipak, usprkos tome što je bila sudionikom mnogih značajnih političkih i povijesnih događaja, njezina knjiga ima obilježja intimna štiva, dokumentarne autobiografije, a što će povremeno zablistati kao pravo pripovjedačko štivo, treba zahvaliti nadahnuću same autorice. Sonia Wild Bićanić namjeravajući nas upoznati sa svojim dvostrukim nacionalnim identitetom, upoznala nas je s nizom značajnih ljudi koji su sudjelovali u hrvatskome društvenom životu. Budući da joj je to i bio cilj, možemo ovu knjigu smatrati uspjelo izvršenom zadaćom te, ponavljamo, izuzetne žene.” (Sanjin Ivandić, Novi list)
