Opis
Sječanja se ne mogu pohraniti u ladicama i pretincima jer u njima se baš uvijek isprepleće prošlo sa sadašnjim. Upravo je ovo knjiga gdje su sjećanja sačuvala svoju snagu i posvetu gradu Rijeci, prenesena riječju i slikom, novinarke i fotoreportera Novoga lista, Slavice Mrkić Modrić i Marka Gracina. Ovo je knjiga o Rijeci, o njezinoj prošlosti i sadašnjosti, rukopis i fotografije u kojima na površinu izlazi njihova ljubav prema gradu kojeg vole.
Poznatoj riječkoj novinarki Slavici Mrkić Modrić nije problem nešto napisati, a kada piše ona svim čulima osvaja to mjesto pisanja, baca sidro i pronalazi pravi razlog za vlastiti stvaralački panoptikum. Upravo u Rijeci ona pronalazi čvrstu točku svoga univerzuma. Pronalazi motiv. Ona iznad svega voli život, a njezin je svjetonazor na granici boemije i nonšalancije. Slavica ne krije da se najkomotnije osjeća u Rijeci, a iz svakog njezinog retka iščitava se njezina istinska ljubav prema gradu.
“Ne znam kakav odnos vi imate sa svojim gradom, ali Rijeka je meni frend. I to najbolji frend. Znate onaj rijetki frend koji uvijek sluša kad treba slušati i nikad ne pita ono što ne treba pitati. Onaj s kojim se možeš nasmijati do suza i koji zna kad plačeš bez suza. Frend koji nesebično daje i nesebično prima. I mogla bih ovako do sutra, ali neću. Jednostavno ću vas pozvati na jednu od naših uobičajenih zajedničkih šetnji pa sami zaključite. Ruksak na leđa, dragi moji, i strpljenja, strpljenja jer nas smo dvije, moja Rijeka i ja, malo čudan par.”
Otvorena srca i s neskrivenom ljubavlju imaginativno pero riječkog dnevnika priča nam o Rijeci koja ju je, poput nekog imaginarnog ljubavnika, zavela i na posve svojstven način očarala. Razotkriva nam gradske posebnosti, znamenite Riječane, tajne skrivene u ulicama, zgradama, devastiranim tvorničkim halama, kultnim okupljalištima mladih… Simbioza autoričinog suptilnog narativnog ritma i povijesne analize, prezentirana rafiniranim vizualnim stilom.
Ova je knjiga još jedno vrelo iz kojeg se mnogo može doznati o povijesti i posebnosti Rijeke, a njezina najveća vrijednost je to što autorica poštuje povijesne činjenice, a usto ima urođeni osjećaj za grad, za uranjanje u njegove ljepote: crkve, kipove, zgrade…
“Onaj tko nije spreman na to da ulice, zgrade, kvartovi, valovi, krošnje i stepenice pričaju, sanjaju, maštaju i pate baš kao i ljudi, e, ti bolje da šeću s turističkim vodičem.”
