Opis
U katalogu su, vidljivo iz samog naziva, u fokusu historiografske obrade umjetnička zbivanja u Zagrebu tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća, povezana s međunarodnim pokretom Nove tendencije.
Nove tendencije, međunarodni umjetnički pokret osnovan u Zagrebu 1961. na poticaj skupine hrvatskih kritičara i umjetnika (B. Bek, B. Kelemen, D. Bašičević, M. Meštrović, R. Putar, I. Picelj, V. Richter) i istomišljenika iz Francuske, Italije, Njemačke, Španjolske i Rusije (V. Vasarely, J. Le Parc, J. R. Soto i dr.). Pripadnici pokreta njegovali su ideje konstruktivizma, Bauhausa i neoplasticizma te industrijsku estetiku; isticali su potrebu socijalizacije umjetnosti i uveli praksu timskoga rada, pri čem se umjetničko djelovanje nastojalo dovesti do krajnje anonimnosti. U Zagrebu je održan niz izložaba pod nazivom nove tendencije sve do 1973., kada je priređena peta, posljednja izložba. Važniji časopisi pokreta bili su Azimuth (Milano), Zero (Düsseldorf), BIT International i a (Zagreb), a važniji teorijski tekstovi o vizualnim istraživanjima objavljeni su u katalozima izložaba.
Nove tendencije (francuski: Nouvelles Tendances) naziv je za manifestaciju koja se održavala u Zagrebu u periodu od 1961. do 1973. godine i stekla međunarodni ugled, a podrazumijevala je izložbe, simpozije i publikacije unutar kojih je predstavljen pluralitet umjetničkih pravaca toga vremena. Ukupno je organizirano pet izložbi u sklopu ondašnje Galerije suvremene umjetnosti u suradnji s Galerijom grada Zagreba. Na izvjesni način Nove tendencije su bile nastavak onog što je započela umjetnička grupa EXAT 51 u želji da se na gotovo znanstvenoj osnovi sintetiziraju umjetnički pokreti 1960-ih i 1970-ih, ali i tadašnje jugoslavenske nesvrstane politike. Prema nekima, riječ je o posljednjem avangardnom pokretu koji gotovo slučajno prerasta u manifestaciju, tj. bijenalno okupljanje umjetnika iz raznih dijelova svijeta. Na izložbama NT dolazi do oživljavanja nekih predratnih pravaca, te su “okupile veliki broj srodnih ali nipošto i identičnih opredjeljenja”.[3] Podrazumijevale su različite pojmove: vizualna istraživanja, kinetička, neokonstruktivistička, programatska, geštaltička, kompjuterski generirana umjetnost, arte programmata. Sve te različitosti spaja to što “izviru iz jednog zajedničkog raspoloženja, iz svima srodne duhovne klime, iz bliskih im povijesnih i društvenih prilika”.
Izložba ‘Bit international’ mapira i pozicionira tri faze NT-a:
- formiranje međunarodnog pokreta i njegova disperzija, 1961. – 1965.,
- uvođenje sekcije ‘Kompjuteri i vizualna istraživanja’, 1968. – 1973.,
- uvođenje sekcije konceptualne umjetnosti, 1973.
