Opis
Najcjelovitije djelo iz autoričine povijesno-duhovne faze, koja je nastupila nakon njezina obraćenja na kršćanstvo, a obuhvaća razdoblje od 1938.-1943. godine. U ovoj raspravi ona analizira odnos pojedinca i zajednice, pri čemu oštro luči pojam prava od pojma obveze, koja pravu prethodi, nadređena mu je i relativizira ga. Temeljnu funkciju zajednice autorica vidi u tome da ona svojim članovima u sadašnjosti posreduje vrijednosti prikupljene u prošlosti i slutnje budućnosti. Pritom valja uzimati u obzir i poštivati temeljne potrebe ljudske duše: red, slobodu, poslušnost, odgovornost, jednakost, hijerarhiju, čast, kaznu, slobodu mišljenja, sigurnost, rizik, razgraničenje i usklađenje privatnog i kolektivnog vlasništva, istinu. Samo u slučaju uspješnoga ostvarenja takve zajednice može biti riječi o ukorijenjenosti pojedinca u zajednicu i zajednice u vlastitu prošlost i vrijednosti. U suprotnom slučaju dolazi do “iskorijenjenosti”, koja se očituje na dva načina: iskorijenjeni pojedinci i zajednice ili zapadaju u obamrlost (npr. rimski robovi), ili pak sami počinju iskorjenjivati druge pojedince i zajednice (npr. stari Hebreji, Rimljani, novovjekovni kolonizatori, moderni totalitarni sustavi).
