Opis
Kroz sedam temeljnih poglavlja autor najprije postavlja kontekst (Göbelsova galaktika) manipulacije (medijsko preoblikovanje pojedinca u masu, korištenje medija u ratne svrhe itd.) i zavođenja, iznoseći tezu da su totalitarni režimi 20. st. velikim dijelom posljedica ovih tehnologija (masovnog komuniciranja).
To nalaže potrebu ponovnog, interkulturalnog promišljanja mjesta i uloge književnosti i filozofije u novim, medijima preoblikovanim i manipulacijama i zavođenjem kontaminiranim svjetovima kultura, religija, politika, znanosti… Pojam „zavođenje“ autor locira kod Baudrillarda i Kierkegaarda.
Uvidom u „osuđenost“ na komunikaciju, brzinu, medije i promjenu recepcije svijeta i umjetnosti Alić postavlja pitanje: Što znači pojava tehničke reproduktibilnosti umjetničkog djela za umjetnost, posebice književnost te koliko je mogućnost umnažanja u beskonačnost književne i umjetničke ljepote, odredila suvremene oblike recepcije?
Suvremene manipulacije zavođenjem medijima, političkim obećanjima, otvaranjem prostora za nadu od strane religijskih hijerarhija i velikih korporacija – imaju svoj začetak u ustanovljenju logosa i njegovom suprotstavljanju mythosu. Svijet je instrumentaliziran onog trenutka kada je započelo reduciranje ljudskog odnosa prema svijetu na jezičko-tehnički-praktičko-instrumentalni odnos…
Suvremeni mediji razvijaju nova „Big Brother“ barbarstva, a suvremena se zapadna „korporacijska“ demokracija skriva iza lijepe riječi, slike, zavodljivog tijela, primitivne igre, hipnotičkog televizijskog svjetla. To dovodi do toga da se demokracija zaustavlja pred vratima velikih svjetskih korporacija.
