Opis
Veliki je poljski novinar, reporter, pjesnik i pisac Ryszard Kapuscinski svog idealnog suputnika pronašao u jednom starom Grku koji se svijetom potucao dvije i pol tisuće godina prije njega, a čiji mu se životni put učinio neodoljivo sličnim njegovu vlastitu. Herodota danas jednako često nazivaju ocem povijesti kao i kraljem laži, što samo na prvi pogled može zazvučati kontradiktorno. Proteklo nas je stoljeće naučilo kako je historiografija tek vrsta fikcije pozlaćena autorizacijom društvenih institucija te zaštićena blagoslovom instanci moći.
Herodot Halikarnašanin prvi se koliko nam je danas poznato usudio zabilježiti uspone i padove ljudskih jedinki kako bi njihove priče poslužile kao ogledne lekcije onima koji će doći nakon njih. Jer, povijest je učiteljica života, a pisana riječ jedino ljudsko oružje protiv mraka zaborava. Herodot koji je živio u petom stoljeću prije Krista držao je važnim zabilježiti navade i iskustva ljudi svog, ali i prošlih vremena, pa je iz tog razloga putovao ne samo Europom već i Azijom i Afrikom. Na svojim je putovanjima iz prve ruke pokušavao saznati zašto se dogodilo jedno, a ne drugo, što je vladare potaklo na osvajanje, a porobljene na pobune.
Knjiga “Putovanja s Herodotom” donosi autorova sjećanja na prva izvjestiteljska putovanja u Indiju, Kinu i Afriku, a naslov je rezultat činjenice kako je jedini vjerni suputnik na tim često opasnim lutanjima Kapuscinsckom bila upravo Grkova proslavljena “Povijest”. Knjigu je dobio od svoje urednice netom prije no što ga je poslala na prvi put u inozemstvo te ju je mudro odlučio ponijeti sa sobom. Ključni motiv prvog dijela knjige jest prelazak granice, onaj doslovni i metaforički. Kapuscinski s puno umješnosti opisuje svoje uzbuđenje izazvano činjenicom kako će prvi put u životu preći s druge strane željezne zavjese. Iz aviona promatra svjetla koja čine sliku Rima gledanog iz zraka te očaran prizorom kaže: „Imao sam dojam da tamo dolje plamti neka tekuća materija, čija blistava prevlaka pulsira svjetlom, uzdiže se i opada, rasteže i skuplja, jer je cijela ta svjetleća slika bila nešto živo, puno pokreta, vibracije, energije.”
