Opis
Sarajevsko iskustvo milenijske obratnice povezuje eseje ove knjige. I kada su njihovi sadržaji izlagani u Beču, Korčuli, Krakovu, Budimpešti, Londonu i Sarajevu, u njima je izricano jedno i isto pitanje: Šta je moguće činiti pred tajnom povjerenja kao posredovanog odnosa među ljudima i nepoznanicom pouzdanja kao mračnim sadržajem slobode i međusobnim djelovanjima ljudi?
Bosna nije samo pojava koja proistječe iz ukupnosti evropskih trajanja. Ona je istodobno i jasnost i zagonetka novovjekog naslijeđa tradicije u susretu s liberalizmom i sekularizmom koji se nude kao razrješenje pitanja o budućnosti. U svojoj raskoljenosti u dva jezika, jedan tradicije drugi liberalizma, postala je tragični simbol poraza i raspada komunističke ideologije i osvajačkog pohoda liberalizma, ali ne kao pozornice rasprave o presuđenom odnosu dviju strana koje su proistekle iz istog početka. Protiv nje je vođen rat. U njemu su sabrana sva tužna i bolna iskustva Evrope: ubijanja i progonjenja, ponižavanja i razaranja, neznanja i varanja.
“Ono što čitatelja fascinira jest Mahmutćehajićeva sposobnost objedinjavanja različitih razina i vrsta spoznaje i spoznavanja. Naime, njegova knjiga ni u jednom času i niti u jednoj rečenici ne gubi na integralnosti (…).” (Miljenko Jergović, Tjednik, 1997.)
“S obzirom na dugovjeku ideologijsku i političku suprotstavljenost unutar Evrope i u odnosu na njezina bliža susjedstva, islamom je nazivana svaka politička moć koja nije usvajala evropsko poimanje kulture na razini društvenih ustrojstava. Sve što je različito od tako promicanog poistovjećivanja kulture i društvenog ustrojstva, ma koliko bilo u svojim povijesnim korijenima i krajnjim ishodištima i usmjerenostima vezano za evropsko tlo, smatrano je »drugim« i »neevropskim« pa su ideologijski sustavi i moći društvenog djelovanja usmjeravani prema njima. Iz toga su zakonomjerno proistjecale povremene povezanosti »elita, ideologija, organizacija i izvršitelja« u zločinačkim pothvatima uništenja tih drugih. U takvim okolnostima zbilja »prvih« odvajana je od kulturnih uzora, a uzori »drugih« poistovjećivani su s njihovom zbiljom. Najprisutniji primjer tog obrasca moguće je navesti danas u preovlađujućoj evropskoj terminologiji. Sve što se danas zbiva na prostorima koje naseljavaju muslimani (riječ musliman označava čovjeka koji je pokoran Bogu, a islam ukupnost te i svake druge pokornosti) poistovjećuje s islamom. Tako se za preovlađujuće evropsko poimanje islama vežu pojave gaženja ljudskih prava, tiranije, ekonomske zaostalosti, zloupotrebe vjere zarad političkih ciljeva, terorizam i tome slično.”
