Opis
Pisano kao polemički odgovor na napade što su ih izazvali njegovi raniji kritički radovi, a osobito studija “Sur Racine”, ovo djelo ne samo da predstavlja svojevrstan sažetak Barthesove teorije književnoga teksta, nego pregledno i koncizno iznosi ključne prijepore oko modernog poimanja književnosti.
Rasprava između Barthesa i njegovih osporavatelja, koje je predvodio sorbonski profesor Raymond Picard, zoran je primjer naravi sukoba konvencionalnog shvaćanja, prema kojem je temeljna zadaća kritike vrijednosna prosudba književnoga djela, i modernoga pristupa, koji mjesto razlike književnoga teksta vidi u načinu na koji se on služi svojom građom – jezikom.
Dovodeći u pitanje uvriježena mišljenja, kako o intrinzičnim problemima stila, tako i o izvanjskim odnosima pisanja spram društva i povijesti, takav obrat uzrokuje krizu svake vrste komentara temeljenog na neupitnim vrijednostima i neispitanim pretpostavkama, te kao jedini kriterij istine kritike postavlja njezinu vlastitu koherentnost.
Nadilazeći retoričkom vještinom i analitičkim dosezima neposredne povode i društveno-povijesne okolnosti svoga nastanka, “Kritika i istina” iznimna je potvrda središnjeg Barthesova uvida
