Opis
Sprovodnim je obredima sveta majka Crkva uvijek običavala ne samo preporučiti Bogu pokojnike nego također buditi nadu svojih sinova i kćeri svjedočiti svoju vjeru u buduće uskrsnuće krštenih s Kristom.
Stoga je Sveti opći sabor II. vatikanski u Konstituciji o svetoj liturgiji naredio da se sprovodni obredi tako preurede da se jasnije izrazi vazmeni značaj kršćanske smrti te da obred ukopa djece bude proviđen i vlastitom misom (čl. 81-82).
Vijeće za provedbu Konstitucije o svetoj liturgiji pripravilo je takve obrede i podvrgnulo ih odgovarajućim pokusima u raznim krajevima svijeta. Prvosvećenik pak PAVAO VI. svojom je apostolskom vlašću te obrede naposljetku odobrio i naredio da se objelodane, kako bi ih ubuduće upotrebljavali svi koji se služe Rimskim obrednikom.
A ovaj Sveti zbor za bogoštovlje, po nalogu istoga Prvosvećenika, proglašuje Ordo Exsequiarum, određujući da stupi na snagu 1. lipnja 1970.
Određuje se, nadalje, i ovo: do 1. lipnja sljedeće godine, ako je kod sprovoda u upotrebi latinski jezik, može se po vlastitom izboru rabiti ili ovaj Red ili pak obredi sadržani u Rimskom obredniku; a od rečenoga dana neka se upotrebljava samo ovaj novi Red sprovoda.
Pojedine biskupske konferencije, pošto prirede prijevod na narodni jezik i pošto ga ovaj Sveti zbor potvrdi, imaju pravo odrediti, ako je zgodno, i drugi dan prije 1. lipnja 1970. kao dan na koji će ovaj Red sprovoda stupiti na snagu.
Što god bi se ovomu protivilo, nema nikakve snage.
Iz palače Svetoga zbora za bogoštovlje 15. kolovoza 1969., na svetkovinu Uznesenja blažene Djevice Marije.
