Opis
Na primjeru hrvatskog društva autorica je uvjerljivo i bogato dokumentirano pokazala kako simboli potiču društvenu akciju i namiču sredstva s pomoću kojih ljudi osmišljavaju politički proces, koji im se velikim dijelom predstavlja u simboličnoj formi. Posebnu oštrinu promatranim fenomenima i autoričinim interpretacijama daje kontinuirano odmjeravanje – sinkronijsko i dijakronijsko – hrvatske građe s građom iz drugih društava i tipova vladavine, kako totalitarnih i / ili autoritarnih, tako i demokratskih i pluralnih. Time je svaki ikonografski element, politički simbol ili primjer interakcije medija i društva stavljen u široku povijesnu perspektivu i nenametljivo a dinamično osvijetljen iz novih aspekata, u ukupnosti svoje geneze i kontekstualne relativizacije, te u višestrukosti svoje uloge u vrijednosnonormativnom sastavu ovoga ili onoga društva.
