Opis
“Raspravno je vijeće utvrdilo, temeljem predočenih
dokaza u ovom predmetu, da se nije radilo o borbenoj operaciji. To je
bio dobro planiran i dobro organiziran pokolj civilnih članova jedne
etničke skupine, Muslimana, koji su počinile vojne snage druge
etničke skupine, Hrvata. Primarna svrha pokolja bila je istjerati
Muslimane iz sela, ubojstvima mnogih, paljenjem njihovih kuća, pokoljem
njihove stoke i nezakonitim zatočivanjem i deportacijama preživjelih
u druga područja. Krajnji cilj svih tih radnji bio je raširiti
strah među stanovništvom te tako spriječiti članove
te određene etničke skupine da se ikad vrate u svoje domove”.
Sudac Cassese također je rekao:
“Bez sumnje, ono što se dogodilo 16. travnja u Ahmicima
ostat će zapisano u povijesti kao jedan od najstrašnjih primjera
nečovječnosti čovjeka prema čovjeku. Danas, ime tog
seoceta moramo dodati dugačkom popisu nekad nepoznatih sela i gradova
koja nas podsjećaju na užasna nedjela zbog kojih zadrhtimo od
užasa i srama: Dachau, Oradour sur Glane, Katijn, Marzabotto, Soweto,
My Lai, Sabra i Shatila i mnogi drugi.”
Predsjedavajući sudac je naglasio:
“Na kraju suđenja došli smo do zaključka da,
uz moguću iznimku jednog optuženika, ovo Raspravno vijeće
nije osudilo glavne krivce, one koji su najodgovorniji za pokolj počinjen
16. travnja 1993., one koji su naredili i planirali, i one koji su počinili
najgore strahote protiv nedužnih civila… Stoga smo se morali
ograničiti na šest osoba koje je optužio tužitelj
pred našim Raspravnim vijećem, i utvrditi jesu li i u kojoj
mjeri sudjelovali u zločinima koji su počinjeni u Ahmićima”.
