Opis
Predrag Lucić je za prekratke pedeset i četiri godine života iza sebe ostavio opus golem po opsegu i dosegu, po žanrovima i rodovima, koji će još dugo biti otkrivan i studiran i izvor čuđenja u svijetu. Taj se opus može podijeliti na urednički, uređivao je novine, časopise i knjige; novinarski, ispisao je tisuće i hiljade tekstova svih žanrova; pjesnički, koji obuhvaća parodijsku i klasičnu poeziju, i konačno na kazališni. Kazališni segment obuhvaća njegove rane kazališne režije – studirao je kazališnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu – izvedbeni, s Borisom Dežulovićem 170 puta je izveo Melodije Bljeska i Oluje, putujući pjesnički cabaret čija je okosnica bila njegova parodijska poezija, te dramski. Dramski opus koji obuhvaća šest drama i songove za dvije kazališne predstave predstavljen je u ovoj knjizi. Predrag Lucić bio je brechtijanac po kazališnom uvjerenju i izrazu, satiričar vječitog kova, a to ne ide ako nisi humanist bez fige u džepu i prosvjetitelj oslobođen antropocentrizma, čovjek hrabar i dovršen. Konačno, bio je genij, dosegao je serijski vrhunske rezultate, ako se uopće genij može s bilo kim i bilo čim usporediti, jer genij je autentičan. Eh, da, bio je i pomalo vidovit, kako se to lijepo vidi iz drame “Aziz”, napisane puno prije histerije koja se razvila oko pitanja imigranata.
Kruno Lokotar
