Predrag Finci: Osobno kao tekst

10.00  (75.35 kn)

Šifra: BS-37143

Izdavač i godina: Antibarbarus, 2011.

Broj stranica: 204

Uvez: meki

Format: 19,5×12 cm

Stanje: izvrsno

Opis

Predrag Finci se, u šest poglavlja knjige, koje posvećuje dnevniku, ispovijesti, osobnoj fotografiji, autobiografiji, biografskom filmu i biografiji, dotaknuo pristupa osobnom tekstu, kao interpretator koji se pita o društveno-povijesnom, kulturološkom i psihološkom, no i o estetskom značenju i značaju za svaki od navedenih šest izričaja… Dotiče se niza tema, od interpretacije, artističkog, literarnog, narativnosti, samooblikovanja, objektiviziranja, konstruiranja Sebe, kazivanja istinosti, dovršenosti do autentičnosti. U razmatranju osobnog teksta nije toliko krucijalno pitanje estetskih kvaliteta i načina artikuliranja fenomena koliko je važno što to djelo sadrži, koje je njegovo porijeklo, koja mu je bila ili jest sada svrha, zašto je uopće nastalo. Napominje važnost konteksta -primjerice značaj dnevnika u ratna vremena i memoaristike u totalitarnim režimima. Pokazuje kako je osobno dovoljno za pisca no nedovoljno za filozofa (koji može iskazivati sebstvo, no ne želi suditi o osobnome)…, koji ne smatra da se osobno iskustvo može smatrati za filozofski relevantnu kategoriju, no unatoč tome navodi primjere iz povijesti koji svjedoče da su upravo u maniri autobiografija pisali mnogi filozofi. Jasno razgraničava ono što ne nastaje kao umjetničko djelo (dnevnik, autobiografija), no navodi daje svaki od osobnih tekstova na granici, te kada se ta granica prijeđe, on postaje dokument neke vrste ili umjetničko djelo, i makar se radi subjektivnim pričama oni su slika historijskog u liku konkretne ljudske egzistencije. U poglavlju o biografskom filmu, koji nije dovoljno istražen jer ne postoje suvremeni povijesni pregledi ili teorijske rasprave o istom, otvara interpretaciju biografskog filma koji je u osnovi „konstrukcija” i umjetničko djelo. U zadnjem poglavlju obrađuje biografiju – dakle tekst o drugome, koja nastaje kao. sprega istraživačkog i stvaralačkog. Autor prikazuje kako tekst iz monološkog mora prijeći u dijaloško kako bi sebe ostvario kao djelo kako bi bio i za Drugog, a ne samo za sebe, bez obzira o kojoj vrsti osobnog teksta se radi.

Dodaj u košaricu