Opis
Profesor Čančica (ujak), koji predaje u srednjoj školi i ujedno piše roman Čančice (Sisavci), pod velikim je pritiskom svog urednika Ludog Konja (Frederic Beigbeder). Urednik ga tjera da romanu koji upravo piše udahne izrazito realističan ton jer se samo realističan roman – pun provokacija, političkih komentara, seksa i tračeva – može prodati. Iako se trudi slijediti urednikove naputke što bolje može, Čančica se prečesto osjeća bespomoćan i čini mu se da ti zahtjevi prelaze njegove sposobnosti, a i zakone autentičnog pisanja, pa pada u depresiju i prepušta se alkoholu. Grotesknu sliku kaotičnog svijeta nakladništva i književnosti prati i ljubavna priča, što je neke kritičare navelo na zaključak kako je Merotov junak ipak krvav ispod kože, gotovo sentimentalan.
Iz medija:
“Humor kojim se služi taj veliki dandy i klipan ipak ne relaksira, pa se često dogodi da te nešto u grlu stegne ili čak suspregneš jecaj pri ponovnom susretu s likom ujaka točno dvije godine nakon njegovih prvih pustolovina u “Sisavcima”, bizarnu ZOO-romanu koji se kolebao- uspješno- između društvene satire i alkoholom natopljenog lirizma.”
Les inrockuptibles
“(Na tragu izuzetno uspješnih Sisavaca) Mérotov je novi roman oda pivu, hirovitoj inspiraciji i sublimiranoj ljubavi.To je roman pisca zaljubljenog u riječi i bocu, pregaženog svijetom izdavaštva koje knjige prodaje kao što drugi plasiraju gaće. Neobična je to, gorka i istodobno komična knjiga što pršti neskrivenom nježnošću prema onome što se danas susreće sve rjeđe i rjeđe: pisanju slobodnom od svih stega i bez autocenzure.”
“Surova i snažna knjiga, krvava ispod korica: humor, ironija, brojna pitanja o ulozi pisca, o tome kako, zašto i za koga… uz pokoji neuvijeni mig nakladničkom svijetu.”
“Valja reći da Mérot ni u novom romanu ništa manje ne konzumira eksplozivne koktele. Po uzoru na pokret koji je utemeljio Maljevič, autor bijelog kvadrata na bijeloj pozadini, pripovjedač slika svoju crnu pozadinu na crnome pismu. Društvu koje sve više nalikuje Ionescovim nosorozima, koje trči za higijenom života, srećom i modama, Mérot suprostavlja svoj nezgrapni pogled, svoj gnjecavi glas, svoju smiješnu sprdnju.”
Marianne
