Opis
Weiningerovo djelo Spol i karakter (Geschlecht und Charakter), postalo je vrlo popularno nakon njegove smrti. Nakon rasprave Maxa Nordaua u Vossische Zeitungu, knjiga je doživjela 30 izdanja na njemačkom jeziku. U knjizi Weininger piše o fundamentalnom odnosu spola i karaktra. Svako ljudsko biće kombinacija je muških i ženskih elemenata. Muškarca je promatrao kao pozitivnog, produktivnog, logičnog, konceptualnog, etičnog, kao duhovnu silu sposobnu da postane genije. Žena je posmatrana kao negativna, nesposobna za bilo kakve vrline. Ona je zainteresirana ili u čisto seksualno zadovoljstvo (Kurtezana) ili u majčinstvo (Majka). Slijdom toga, idealna Žena ovisi o Muškarcu, ili falusu; a njezina emancipacija, kao i duhovna snaga Muškarca, o snošaju.[4]
U raspravi o židovstvu, Weininger je tvrdio da je židovstvo gore od Žene. Židov je snaga koja postoji u narodu, ne samo pojedinačnom Židovu, ali i u drugim nežidovima. Nedostatak Židova u odnosu na Ženu je taj što Žena barem vjeruje u Muškarca, a Židov ne vjeruje ni u što. Stoga, tvrdi Weininger, Židov gravitira komunizmu, anarhizmu, materijalizmu, empiricizmu i ateizmu. No cionizam, prema Weiningeru, može se izroditi tek odbacivanjem židovstva, jer Židovi nisu mogli pojmiti ideju države. Židovsku religiju smatrao je nevjerom ni u što, dok je kršćanstvo smatrao pozitivnim.[4]
Weiningerovi pogledi sadržavaju elemente romanticizma, vagnerijanizma, ničeizma, moderne psihologije, biologije s mnoštvom vlastitih uvida.[4]
August Strindberg Weiningerovo djelo smatrao je “zastrašujućom” knjigom koja je “vjerojatno riješila sve najteže probleme”. Strindberg je Weiningeru poslao razglednicu u kojoj mu se zahvalio na rješavanju “ženskog problema”. Ford Madox Ford opisao je engleski prijevod knjige kao “najvažniji, kako je najjedinstveniji, od doprinosa modernoj literaturi o pitanju spola”.[3]
Ludwig Wittgenstein naveo je Weiningera kao jednog od svojih izvora inspiracija. Entuzijastično je preporučio Spol i karakter svojim kolegama.[3]
U svom poznatom djelu Ženski eunuh, feministica Germaine Greer opisala je Spol i karakter kao “iznimno rigoroznu” knjigu napisanu od “običnog dječaka”. Marksist Ernst Bloch izjavio je da je Weininger bio inspiriran “najsnažnijom mizoginijom u povijesti”.[3]
