Opis
Prodor je dobra knjiga. No, ako baš hoćete, Prodor je dobar fantasy. Autorica je stvorila novi svijet služeći se rekvizitarijem fantastičke tradicije, pa svijetom Prodora osim ljudi kroče i lete čarobnjaci, vilenjaci, orci (orkovi?), gnomi, demoni, grifoni i ini. Zemljovid je također iznova nacrtan (i doslovce, na unutrašnjoj strani korica); radnja se zbiva na izmišljenom otoku Dornivalu. Tisućljeće je četvrto (premda su neki fenomeni u romanu oblikovani prema modelima iz daleke prošlosti našega svijeta, kako to u fantasyju obično biva), ali dan očito i dalje ima 24 sata. Nema nikakvog doslovnog uporišta u geografiji i povijesti ovoga našeg navodno stvarnog svijeta, premda još uvijek vrijede neki osnovni fizikalni zakoni (osim kad se uplete magija) i premda se djelomice radi o modificiranim ovosvjetskim pojavama. Pritom je svaka komponenta tog novog svijeta u skladu s ostalima, pa je rezultat koherentna cjelina koja neproturječno funkcionira prema vlastitim pravilima. Logiku tog novog svijeta nije teško prihvatiti, jer unutar nje sve je na svom mjestu, te je konačni dojam onaj najrelevantniji za bilo koje književno djelo – dojam vjerodostojnosti, za razliku od realističke “vjernosti” (koja opet nije ništa drugo nego vjerodostojnost, što je znao već Aristotel).
