Opis
Kad je riječ o hrvatskoj političkoj emigraciji nakon 1945. godine, njezine pripadnike pokazuju ili kao lučonoše slobode ili kao zločinačke tipove. Od tih stereotipnih slika odudarao je Boris Maruna, emigrant koji je bio samo tvrdoglavo dosljedan, a kad se vratio (p)ostao je dosljedno tvrdoglav. Ispekavši politički zanat u mnogo težim i zahtjevnijim školama, brzo je po povratku prozreo u kom pravcu se kreću domoljubna nastojanja profesionalnih Hrvata. I distancirao se. Nikad se nije pritegao kravatom, a autoritetu, svjetovnom i konfesionalnom, pokazao je figu frišku. U jednom od predstavljenih pisama napisao je: „U odnosu na Balkan ja sam, usprkos svim iskušenjima, uvijek i u svakom času nastojao biti i uvijek i u svakom času bio samo, jedino i isključivo – gospodin.“
