Opis
Skok, Petar, hrvatski jezikoslovac, romanist i balkanolog (Jurkovo Selo, Žumberak, 1. III. 1881 – Zagreb, 3. II. 1956). Utemeljitelj hrvatske romanistike. Studirao je romansku lingvistiku, indoeuropeistiku i germanistiku u Beču (1900–04), gdje je 1905. i doktorirao kod W. Meyer-Lübkea zapaženom disertacijom o toponimiji južne Francuske (koja je do danas ostala jedno od najznačajnijih djela za to područje istraživanja).
Vrlo je rano svoja istraživanja usredotočio na balkanski latinitet (inzistirao je na tom nazivu i pojmu) i balkansko romanstvo, posebice pak na proučavanje rom. relikata u hrvatskom (poglavito na jadranskoj obali i otocima), ali i u drugim južnosl. jezicima. Među najranijim njegovim značajnim radovima knjiga je Pojave vulgarno-latinskoga jezika na natpisima rimske provincije Dalmacije (1915), a srednjovjekovnim hrvatskim latinitetom bavio se, primjerice, u knjizi Supetarski kartular (1952). Proučavao je tekstove starije hrvatske književnosti (npr. stil Marulićeve Judite) te hrv. govore (npr. govor Žumberka). Nastojeći usustaviti svoja dugogodišnja etimološka istraživanja, od 1948. do 1956. intenzivno je radio na Etimologijskom rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika, ali nije sam dovršio obradbu svih jedinica; rječnik je objavljen posmrtno: I. A–J, 1971; II. K–poni1, 1972; III. poni²–Ž, 1973; IV. Kazala, 1974. Ostala djela: Dolazak Slovena na Mediteran (1934), Naša ribarska i pomorska terminologija na Jadranu (1935), Pregled francuske gramatike (I–II, 1938–39), Osnovi romanske lingvistike (I–III, 1940), Rekonstrukcija dačkoslavenskog vokabulara (Rad JAZU, 1948), Leksikologijske studije (Rad JAZU, 1948), Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima (1950).
