Opis
Od svojih znanstvenih početaka Nada Klaić najveću pozornost pridavala je arhivskome gradivu kao temelju za spoznaju prošlosti, povijesnim vrelima, njihovu minucioznom diplomatičkom tumačenju te sustavnoj i oštroj kritici. Njezin polustoljetni rad na izvorima urodio je egdotičkim rezultatima u vidu brojnih objavljenih i protumačenih dokumenata. U sklopu rada na objelodanjivanju i analizi vrela, knjiga Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine (Zagreb: Školska knjiga, 1972.), čiji pretisak držite u rukama, zasigurno je najpoznatiji, najkorišteniji, a vjerojatno i najvažniji prinos Nade Klaić. Primarno, riječ je o sveučilišnome udžbeniku namijenjenome studentima koji se počinju temeljitije upoznavati s hrvatskim srednjim vijekom ali i nastavnicima povijesti na svim razinama. U tom smislu, objavljivanje ovoga pretiska slijedi osnovni autoričin motiv – raspršenost i tešku dostupnost objavljenih izvora, ukjučujući i prvo izdanje ove knjige.
Riječ je o zbirci koja je nastala na temelju dugogodišnjega rada, prikupljanja, tumačenja i prevođenja srednjovjekovnih dokumenata važnih za hrvatsku povijest. Na temelju nekih dijelova iz Historijske čitanke za hrvatsku povijest I (1952.) Jaroslava Šidaka, Nada Klaić je od 1955. do 1958. priredila četiri knjižice izvora za hrvatsku povijest od ranoga srednjega vijeka do 1848. Sadržaj prvih dvaju svezaka dopunila je i doradila tijekom šezdesetih godina te ih je 1972. godine objavila kao cjelovitu zbirku izvora za hrvatsku povijest, od prvih vijesti o doseobi Slavena u osvit 7. stoljeća do izvještaja o porazu i slomu Ugarsko-hrvatske države na Mohačkom polju 1526. U Uvodu knjige autorica je obrazložila sadržaj i strukturu djela, način citiranja objavljenih i neobjavljenih izvora, a dala je i osnovne podatke o prijevodima i prevoditeljima pojedinih dokumenata. Iako se držala kronološkoga slijeda političke povijesti, autorica je u ovu zbirku uvrstila i veći broj izvora koji svjedoče o društvenim i gospodarskim pitanjima (bune i ustanci, agrarni odnosi, trgovina itd.). Zbirka broji 241 jedinicu izvora od kojih su neke cjelovito ili djelomično prevedeni dokumenti, a neke se sastoje od više tematski objedinjenih pojedinačnih izvora. Svaka jedinica popračena je regestom, autoričinim komentarom, osnovnim podacima o sadržaju izvora i referencom o prethodnim objavljivanjma. Prema tome, radi se o priručniku koji opsegom i raznovrsnošću izabranih izvora i nakon 45 godina zadovoljava potrebe studenata, mladih povjesničara i nastavnika. S druge strane, suvremeni historiografski pristupi hrvatskom srednjovjekovlju postavljaju nova pitanja i traže nove odgovore. Vjerojatno bi stoga i Nada Klaić, unatoč njezinu auctoritas koja može djelovati obeshrabrujuće, današnjim čitateljima savjetovala da objavljene izvore i tumačenja iznesena u komentarima usporede s novijom historiografskom (i teorijskom) literaturom te naposljetku donesu vlastite kritički utemeljene prosudbe.
