Opis
Miroslav Lilić u svojoj autobiografiji uz ostalo opisuje: kako su izgledale pripreme za objavu Titove smrti, smjene i potrese na televiziji ‘71. i 90-ih godina, kako je general Špegelj reagirao na špijunski film, koji je bio uvod u planirana uhićenja u Hrvatskoj ‘91. godine,
kako je jedne noći nastao popis suradnika KOS-a i Udbe oko pada Vukovara, odlazak s TV-a, zanimljivosti iz 14.000 noći, večera i druženja s poznatima…
**
Čitajući knjigu Bez reprize Miroslava Lilića, imao sam osjećaj da čitam didaskalije novije hrvatske povijesti, drugu stranu događanja u politici, medijima, posebno,televiziji, estradi. Lilić je svjedok, a u mnogim prijelomnim događanjima i aktivni sudionik vremena koja su nas obilježila – od Hrvatskog proljeća 1971., smrti Josipa Broza Tita do Domovinskog rata.
Iako su mnoga događanja ispisana kozerski i s prividnom lakoćom, znam da stvari i nisu bile šaljive i pomirljive kako ih autor opisuje, neke su bile vrlo zlokobne i opasne, posebno u profesionalnoj sferi, ali Miro definitivno nije zlopamtilo. Kritičan je prema sebi, o mrtvima će reći sve najbolje, a o živima – još bolje. Privatni i poslovni život oduvijek su mu bili isprepleteni. Ako se ljude cijeni po dugotrajnosti prijateljstava koja njeguju, u tome je Miro nenadmašan. Obožava život, ljubav i prijateljstvo, mrzi sprovode i smrt.
No ipak, pred kraj knjige, s nježnošću i sjetom sjetit će se naš siverićki kapetan duge i bogate životne plovidbe pokojnih prijatelja u jednom danse macabreu koji za nas koji poznajemo sve te ljude ima posebnu težinu.Ispričana bez kronološkog reda, ova knjiga koja je i autobiografija i ispovijed, a ponajviše svjedočanstvo iz prve ruke o nekim ljudima i nekim vremenima, sačuvat će od zaborava događanja o kojima već sada postoje razna, često oprečna tumačenja.
Ðelo Hadžiselimović
Miroslav Lilić živi svoj život tako da želi svaki dan i noć doživljavati kao nešto jedinstveno, kao premijeru. Lilića proganja ideja kako uhvatiti, uloviti, živjeti do kraja ono što se događa čovjeku u sadašnjem trenutku i što će već u sljedećem zauvijek nestati.
“Bez reprize!” uzvikuje Lilić, jer se ni život niti izravni prijenosi s televizije ne mogu doslovce reprizirati. Kazalište, za razliku od života, ima tu prednost da se sve može ponoviti više puta, ponoviti i popraviti i pokvariti. Ali život ne, u njemu je sve prvi put i nikada više. Tu grešku, i prednost, života “bez reprize” Lilić želi savladati i nadići. Kako će, ako ne knjigom?
Zato on onaj trenutak koji je nekada bio „sadašnji” i neposredan pretvara u pismo, u rečenice, u autobiografiju, u svojevrstan odjek vlastitih dnevnih i noćnih trenutaka. Upravo autobiografija Miroslavu Liliću daje mogućnost reprize, ma koliko drugačije i različite. Ona kaže da ništa nije otišlo u tutanj, da se trenuci života oživljavaju pred bjelinom papira, i tamo čuvaju.
Pri tome su Lilićeva sjećanja bez buke i bijesa, bez mržnje i jada, s puno dobrohotnosti i topline. Riječ je ponajviše o događajima na televiziji, gdje je autor proveo veći dio svog života, riječ je o odjecima u TV studiju, pa i vrlo burnim, dramatičnim i različitim povijesnim zbivanjima, kao što je vrijeme Hrvatskog proljeća, Titova odlaska, razdoblje Tuđmana, pojava Sanadera… i ovo današnje.
Pa i kada se radi o tako uzavrelim, opasnim, mučnim i tjeskobnim danima, i onda Lilić pronalazi neku dosjetku, stih ili duhovitu i nepoznatu zgodu, kojom će ublažiti stvarnost i približiti je masovnom auditoriju.
Mani Gotovac
***
Miroslav Lilić rođen je 8. travnja 1944. godine u Siveriću. Diplomirao je jugoslavensku i komparativnu književnost. Novinar, direktor programa TV Zagreb i HRT-a, jedan od najboljih urednika TV Dnevnika, glavni urednik Nove TV, predsjednik uprave najjače diskografske kuće Croatia Records, sudionik je mnogih značajnih zbivanja u politici, novinarstvu, estradi…
