Opis
Autor je u romanu utjelovio neobično velik broj vlastitih filozofskih i društveno-političkih promišljanja i ideja, što je prilično manje svojstveno romanu ove vrste. Osim sloma austrougarskog pseudomorala, koji je međuratno jugoslavensko društvo na mnogo načina željelo zavladati, iscrpljenost vjerskih autoriteta i propisa te proliferacija mnogih novih skupina i pravaca s “jednostavnim receptima” za rješavanje društvenih problema (20-ih godina) zapravo nije postojao “vodič” za pravedan život. U prijeratnoj Jugoslaviji nije se pojavio “prorok svakodnevnog sitnog i poštenog rada”. Naravno, cijela je stvar vezana uz dublje dvojbe koje je Krleža imao u smjeru komunističkih partija pod Staljinovim vodstvom, gotovo uoči Drugog svjetskog rata u to vrijeme. Da to nisu bili čudni osjećaji, postalo je očito ne samo u Jugoslaviji, već u cijeloj istočnoj Europi za nekoliko godina. Stoga se na rubu razuma može uočiti i Krležina rezignacija pred smislenošću klasičnih “revolucionarnih promjena” na kojima je stajala konstrukcija “boljeg sutra” prema idejama većine komunista. Međutim, Krleža je u isto vrijeme ostao komunist…
