Opis
“Veličinom malenih” (1947.), kanio nazvati “Vrijednosti nepoznatih”, ali sam naposlijetku odustao od takve naslovne izričite valorizacije, a uz to mi se činila titrološki banalna, pa sam je preimenovao u “Neznane i neznani”, što mi se činilo i stilski biranije.
Odista, bavim se u njoj slabo ili nikako obrađenim, istraženim, antologiziranim književnicima u tolikoj mjeri da o stanovitim im tekstovima ne postoji nijedna bibliografska jedinica, ili još zornije kazano da nitko o njima nije napisao više od redka (primjerice o pjesmama Matije Sporera, Dragojle Jarnević, o “teoriji književnosti” Paska Antona Kazalia).
Najopsežnija je pak studija o četirima pjesnikinjama iz ranog razdoblja našeg romantizma (“ilirizma”); u istovrsnom i mjerodavnom djelu Dunje Detoni Dujmić (neke ženskinjačke natruhe u njemu, čine mi se suvišnim), tj. u “Ljepšoj polovici književnosti” (1988.) nema među 38 hrvatskih pisateljica portraita Ane Vrdoljak (samo se spominje u poglavlju Preporodni razgovori, str. 13-14); znakovit je slučaj i Marina Sabića, jednog od ravnopravnih sudionika hrvatske Moderne i ponajvećega našega prošlostoljetnog mističkog pjesnika, koji je potpuno zaboravljen (manji je dio mojih “anketiranih” kolega čuo za njega).
Mirko Tomasović
