Opis
Junakinje novih priča Mirjane Dugandžije znaju da je prošlo vrijeme frivolnog života – mnogo je toga došlo na naplatu. Sluti se nevolja. Neke ljubavi bole do kraja svijeta: ljubavi ljubavničke, ljubavi prijateljske, ljubavi krvne. Na čemu onda temeljiti svoje postojanje? Na nepouzdanim ljubavnicima? Djetinjstvu s trajnim “smetnjama” u idiličnom krajoliku? Nepostojanoj vjeri u sebe?
Preostaje skrivati da si na rubu – mržnje, zgađenosti, živaca, novaca – jer dok ne priznaš, ništa se nije ni dogodilo. Sve je po starom, pijanci padaju s traktora, ljubavi su iznevjerene, mrtvi šute. Na kraju odbaciš nišu u koju te guraju, ritneš se, iskobeljaš se iz žbunja, otareš haljinu i uzdignute glave odlaziš prema – čemu god. Već su te zatajili, već su te ponizili, već su te nevoljeli…
Intenzivno doživljeni trenuci i odabrane sporednosti ostaju zauvijek, makar to bio tek jedan jedini rasuti život. Autorica ga profinjeno oblikuje rječnikom predaka i suvremenika, prokletstvom prostora i vremena.
Iz medija:
“Mirjanine nove priče su intenzivne, sočne, umočene u strasti kasnog ljeta – baš poput kakvog toplog rujna.“
Pavica Knezović Belan, Jutarnji list
“Tih jedanaest kratkih priča, napisanih visokim stilom i složenim pripovjednim postupkom, čiji je najprivlačniji element slobodni neupravni govor, jesu dakle poput slastica gorka okusa, ne podnose gruba i nestrpljiva čitatelja, a opet, i ne traže mnogo: tek kratkotrajnu inspiraciju i privremen mir.“
Tomislav Čadež, Jutarnji list
“U svakoj od 11 markantnih, stilski bravuroznih a životnim nabojem žestoko ogoljenih priča, autorica će se u ime svojih žena boriti za svaku stopu čiste vatrene emocije, neukaljane ravnodušjem, kao i za šansu socijalnog digniteta u zemlji gdje su te šanse zlurado pokopane.“
Davor Špišić, Telegram
