Opis
Mijo (Miško) Krešić rodio se na Uskrs 22. ožujka 1818. godine, u Karlovcu, u obitelji imućnog trgovca žitom, koji se bavio uspješnim špekulacijama pšenicom i kukuruzom.
Godine 1861. počinje izdavati beletristički list Naše gore list, koji uređuje i izdaje punih pet godina o vlastitu trošku, uz velike žrtve. Odlučio se bio na taj poduhvat, unatoč činjenici što se nije posebno bavio književnošću. Smatrao je to jednostavno svojom domoljubnom dužnošću, jer to nitko drugi neće. Svijest o potrebi hrvatskog književnog časopisa u doba kada se nakon poraza kod Solferina očekivao povratak ustavnosti, bila je tada općenita.[15] Proglas o pokretanju glasila objavljen je 12. prosinca 1860., ali su pripreme trajale čitavu godinu, kako svjedoči Krešićeva korespondencija. Dopisivao se sa mladim Šenoom, koji tada još bijaše u Pragu, Lukom Botićem, Ivanom Perkovcem, Eugenom Kvaternikom, Mihovilom Pavlinovićem, Vinkom Pacelom, Ivanom Danilom, Ivanom Dežmanom, Josipom Jurjem Strossmayerom i Nikolom Strmićem.
Izlazio je Naše gore list tri puta mjesečno, okupljajući najvažnije intelektualce toga vremena. U njemu su svojim prilozima surađivali gotovo svi značajniji hrvatski književnici: Pavao Štoos, Petar Preradović, Janko Jurković, Luke Botić, Dragojla Jarnevićeva, Ferdo Filipović, August Šenoa, Ivan Dežman, Ljuboje Lopašić, Blaž Lorković, Vilim Korajac, Ivan Trnski i Josip Eugen Tomić.[16] Među informativnim tekstovima posebno je bio zastupljen Đuro Deželić „koji će otada više od pola stoljeća puniti književne časopise, što vlastite što tuđe, zanimljivim, više ili manje pouzdanim ali uvijek čitkim prilozima iz hrvatske kulturne povijesti i suvremenoga života. Nastavljajući ilirsku slavjansku liniju, Naše gore list redovito obavješćuje o književnom zbivanju u slavenskom svijetu, dok se sve ono što javlja o nekadašnjem Gajevu ilirskom prostoru naziva Jugoslavijom. Sredinom 1866. list prestaje izlaziti, ne ostavljajući neku posebnu prazninu.“[17] Mijo Krešić bio je odgovorni urednik i izdavatelj tog zabavno-poučnog časopisa, čije se „uredničtvo i odpravničtvo“ nalazilo u Dugoj ulici br. 786. Tiskao se u Brzotisu Antuna Jakića u Zagrebu.
