Opis
Mato Vodopić (Dubrovnik, 13. prosinca 1816. – Dubrovnik, 13. ožujka 1893.), hrvatski teolog, biskup, književnik i prirodoslovac.
Studirao je filozofiju i teologiju u Zadru. Bio je dubrovački biskup od 1882. do 1893. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak realizmu. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao B. Šuleku. Nakon 1849. godine kuća braće Pucić je postala središte okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (osim braće Pucić i Mate Vodopić) Antun Kaznačić, Ivan August Kaznačić, Antun Pasko Kazali, Mato Natali, Pero Marinović, Ivo Vojnović, Frano Supilo i mnogi drugi.
Njegov prvi rad, roman Marija Konavoka pisan prema istinitom događaju, ostao je nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili Niko Vodopić (Matov brat), Juraj Carić i Marcel Kušar. Njegov drugi rad, kratki roman, Tužna Jele je završen 1868. godine, i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima, mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni Dubrovačkih ljetnih igara. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam , objavljen je 1881. godine.
Od 1878. do 1884. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu Slovinac. Još dvije knjige koje je poslije napisao su Đenevrija, tiskana u časopisu Srđ.
