Opis
Poezija je pušionica. Napišeš pjesmu i ona stoji nakrivo, jer nitko je ne čuje. Prostor oduzima autora i pola čitača. Velika usamljenost vlada poezijom. Muza je skrivena od skrivenog boga. Duboka nevezanost je istinita, poligon i trajni početak osobnog sudara sa sudarenom poezijom, naime ona je u prometnoj prolaznosti. Kostur poezije lako je sresti. Pređimo još na početak; knjiga poezije je plahovita u kojoj su važni njezini razasuti čitači. Ulica je predsadržaj, prethodi tuzi stiha. Ionako je priprema sve, poslije dolazi idealistička realizacija trojstva pjesnik–pjesma–publika (čitači).
Praznina napravljene knjige ipak je ugodno popodne tijelu poezije uz ulični čitalački klub. Događaj je dobitak. Realnost je dijelom suprotna. Lakoća shvaćanja izručuje nas publici čija je ultimativna slika: figa u njihovom džepu. No ne možeš biti neprevaren od akcionizma. Prošlost ti daje za pravo, recimo. Škola se zove Osnovna škola: Majka Poezija. Polaznici su neizmjerni, uzbuđeni polaznik je nefiksirani sluga koji zna izreku: „Non serviam“. „Poezija je stvar zdravlja; vidjeti stvari onakve kakve jesu.“
Čitajte deset pjesnika. Stijena je stjenovita. „Poezija je stvar zdravlja; vidjeti stvari onakve kakve jesu.“
Brojke su vrsta glavobolje; mnogo drugih vrsta pripremanja i serviranja poezije isto su glavobolje.
Zazirati od verbalnog, postaviti to u ne-svečan položaj na ulici, trgu, platou, eto realnog okvira grada ideja. Umrijeti za ideju davanja, ni manje ni više. Dobro je ostati praznih pjesničkih ruku.
Matko Abramić, a, b, ć, i, k, m, r, t, Matko Abramić, Imajte ponuđeno.
Vlado Martek
Reci mi… Matka Abramića obuhvaća izbor od šezdeset pjesama napisanih na poetskim performansima Reci mi riječ i napisat ću ti pjesmu od 2017. do 2021. godine. Pjesme su nastajale na ulicama, u parkovima, na trgovima, u različitim gradovima i gradićima, na obali mora, u šumi, uz rijeku, pokraj “tišine kave na terasi” i u buci uličnih festivala. Većina je pjesama inspirirana ponuđenim naslovom naručitelja, neke su nastale iz uspomena, a neke nadahnute trenutačnim raspoloženjem autora, no svatko je mogao dobiti svoju pjesmu: od Šešira, Abrakadabre, Svemira do tankoćutnijih odabira (Kozmonaut, Škuribanda, Penezi), koji ovu zbirku vode u željenom smjeru… Ako ste se u pravo vrijeme zatekli na pravom mjestu, uz kuckanje stare pisaće mašine mogli ste čuti ritam stihova u nastajanju i postati koautor pjesme. Hej, čovječe – pjesme!
Još
baš već dok tek
i još jednom s osjećajem
izložen si govoreći kip
mutni obris
koji čeka u redu
za perec, friški perec
nothing to lose
voliš track changes
da se vidi kako ti mijenjaš
trag ostavljaš
na pragu
iluzije
bole me rupe iza sljepoočnica
i još jednom s osjećajem
baš već dok tek
odvratila mi misli velika bjelina
kozmička psina
ah, ti jarca, ti vrpca!
Abramić, Matko (1984, Čakovec), objavio tri zbirke poezije: ono je samo olujne boje… (2007), Mala doza samizdata (2017) i Segunda dosis (2020). Na Danima performansa, Špancirfestu (Varaždin), Pantesalijskom pjesničkom festivalu (Larisa, Grcka), na Cest is d’Best, u Noći knjige (Zagreb), na Adria Art Annaleu (Split) te na mnogim drugim manifestacijama u Hrvatskoj i regiji izvodi performanse Reci mi riječ i napisat ću ti pjesmu na kojima prolaznicima piše pjesme na staroj pisaćoj mašini. Zajedno s Michaelom Reedom (Mitjom Smiljanićem) napisao,producirao i režirao kratki igrani film Edgar koji je prikazan na nekoliko europskih festivala kratkog igranog filma. Jedan je od autora zastupljenih u digitalnom zborniku poezije Di si bio 2020?: stihovi pod maskom s ciljem prikupljanja donacija za knjižnicu u Petrinji. Živi na potezu Varaždin-Zagreb i radi kao književni urednik.
